My Last Post on This Domain

OK guys,

I think that it is time for me to publish the last post on this blog using WordPress as a domain. As you probably already know, GitHub is my favorite company and I have decided to switch my blog to a completely new domain.

I have published a couple of posts exclusively on the new domain and backed up every post from this domain to my new address (with one exception, but I’m working on it). I feel confident now to make the switch and I started to feel really comfortable using GitHub + Jekyll as a blogging platform, so I’ve decided to drop by and say good bye to my old domain.

From now on, you can follow me on r3bl.github.io. Be sure to use the http version of the site because https version is currently not properly implemented in the code. If you run into some issue while browsing the site or you miss a feature that I had implemented on this domain, feel free to report it here.

As always, you’re more than welcome to contact me anytime on aleksandar.todorovic@mail.ru. I hope that you’ll continue to read me on my new address.

Sincerely,
Aleksandar Todorović

Kako mladi u mom okruženju koriste društvene mreže?

Uvod

U ovom tekstu neću da pričam o statistici. U koliko vas zanimaju statistike o tome koliko se koja društvena mreža koristi, vrlo lako ćete pronaći sve potrebne podatke na internetu. U ovom tekstu ću da objasnim kako mladi u mojoj lokalnoj zajednici koriste koju društvenu mrežu, gledajući prvenstveno svoje vlastito iskustvo i iskustvo mojih prijatelja (onih van društvenih mreža).

Šta smatram pod pojmom mladi?

Pod pojmom mladi u ovom tekstu smatram osobe između 16 i 20 godina. Dakle osobe stare da bi se nazivale tinejdžerima, ali premlade da bi se shvatile ozbiljno u svijetu odraslih osoba.

Facebook

Sve više se primjeti da Facebook gubi moć među mojim prijateljima i poznanicima. Većina ga koristi samo zbog chat opcije, koja je mnogo zastupljenija od bilo koje druge IM opcije. Primjeti se da sve manje ljudi objavljuje statuse. Objave se većinom svode na postavljanje novih fotografija, koje u većini slučajeva budu dijeljene sa Instagrama. Takođe se primjeti i da sve manje ljudi iz ove populacije zapravo čita početnu stranicu, te su korisnici sada većinom fokusirani na Facebook grupe, prvenstveno zbog toga što tu nema filtriranja vijesti. Korisnici sve više odustaju od objavljivanja sadržaja baš zbog tih algoritama. Vrlo je teško da će neki vaš post postati popularan ako ništa prije toga niste objavili u posljednjih mjesec dana. Potrebna je predanost i aktivnost da bi bili čitani. Zbog toga je većina mojih prijatelja počela da traži alternativne metode da bi bili čitani.

Koristi ga oko 95% osoba koje poznajem.

Twitter

Twitter je vrlo specijalna društvena mreža na našim prostorima. Nema ogroman broj korisnika među nama, međutim oni koji ga koriste, to rade u ogromnim količinama. Provođenje nekoliko sati bez prestanka čitajući “lajnu” i postavljajući tvitove je postala sasvim normalna stvar. Uopšteno, ljudi ga koriste kao neku vrstu dnevnika, sa određenom dozom želje za pažnjom i sticanja “uticajnosti”, slike su rijetkost, a većina ljudi koje poznajem ne koriste svoj pravi identitet prilikom korišćenja ove društvene mreže, te se zbog tih razloga mnogo češće susrećemo sa govorima mržnje nego na ostalim društvenim mrežama. Govori mržnje su prvenstveno fokusirani protiv pojedinaca koji ne koriste ovu društvenu mrežu. Međutim, ukoliko mislite da bi se uklanjanjem anonimnosti riješio govor mržnje, želim da vas podsjetim da uklanjanje anonimnosti nije rješenje za borbu protiv govora mržnje. Evidentno je i da je novoj osobi koja se pridruži ovoj mreži potrebna ogromna količina truda da bi bila prihvaćena od strane “iskusnijih” tviteraša.

Koristi ga oko 50% osoba koje poznajem.

Tumblr

Nešto između vlastitog bloga i Twitter profila je upravo Tumblr. Mjesto gdje osobe koje poznajem pronalaze inspiraciju, maštaju o nekom idealnom životu, te objavljuju uopšteno slike stvari koje im se sviđaju. Početna na Tumblr-u je obično prepuna slika, a kao ultimativni razlog zašto se toliki broj mojih prijatelja i poznanika okreće upravo ovoj društevnoj mreži ispred vođenja vlastitog bloga smatram lakoću vođenja bloga preko repostovanja stvari koje nam se sviđaju.

Koristi ga oko 20% osoba koje poznajem.

Instagram

Ne koristim ovu društvenu mrežu i, da budem iskren, ne razumijem u potpunosti poentu ove društvene mreže, međutim sasvim je očigledno da ovaj servis sve veći broj mojih Facebook prijatelja koristi kao način za dijeljenje fotografija na Facebook-u.

Koristi ga oko 40% osoba koje poznajem.

9gag

Iako cilj ovog sajta nije da postane društvena mreža, evidentno je da uvođenjem 9gag profila i količinom komentara ispod svakog viralnog posta 9gag ide prema tom pravcu. Posjetioci 9gag-a se u velikoj mjeri drže zajedno i vrlo je lako novoj osobi da postane dio te zajednice.

Koristi ga oko 20% osoba koje poznajem.

Reddit

Poznajem još samo dvije osobe koje su aktivne na Reddit-u. Iako vrlo nepopularan među osobama koje poznajem, evidentno je da ga osobe koje ga koriste koriste u vrlo velikoj mjeri. Smatra se vrlo “zrelom” socijalnom mrežom, sa mnogo konstruktivnih i objektivnih rasprava o trenutno aktuelnim temama.

Vlastiti blogovi

Ova metoda društvene pripadnosti je vrlo rijetka među mojim poznanicima. Pored mene, poznajem još samo dvije osobe koje vode svoj blog, međutim, za razliku od mene, te dvije osobe svoj blog vode anonimno, bez želje da ih čitaju ljudi ih poznaju van društvenih mreža.

Zaključak

Smatram da je za uspijeh neke društvene mreže vrlo važno uzeti u obzir način na koji bi ga potencijali korisnici koristili. Iako je bitno ponuditi nešto novo korisnicima, vrlo je evidentno i da korisnici neće prihvatiti tu društvenu mrežu ukoliko je ne počne koristiti određena doza poznanika.

Takođe, evidentno je i da društvene mreže koje su bazirane na to da budu ultimativno rješenje za vođenje društvenog života počinju da propadaju, što bih naveo kao razlog sve većeg nezadovoljstva korišćenjem Facebook-a i potpunoj propasti Google+-a kao društvene mreže. Moglo bi se reći da moji poznanici pri korišćenju društvenih mreža prate Linux filozofiju, tako što traže jedan servis preko kojeg će da rade tačno određeni zadatak umjesto da koriste ultimativna društvena rješenja.

Napomena: Tekst je napisan po uzori na ovaj tekst.

Korišćenje pravog identiteta nije pravi način da se spriječi govor mržnje na internetu

Kao što sam već napisao u prethodnom postu u No Hate Speech Online kategoriji, učlanio sam se u radionice čiji je cilj umanjiti govor mržnje na internetu u našoj lokalnoj zajednici. Uspjeli u tome ili ne, glavni cilj radionica jeste da se tema pokrene i da se među nama mladima govor mržnje na internetu shvati kao jedan od problema digitalnog doba. Međutim, u videu kojem sam postavio u prethodnom postu kao jedan od prijedloga se spominje korišćenje pravog identiteta prilikom izražavanja mišljenja na internetu (4:28). Pošto se tome protivim u potpunosti, odlučio sam da preko ovog posta izrazim svoje mišljenje i time potaknem diskusiju na našim sledjećim radionicama.

Uzeću sebe kao primjer i način na koji ja koristim, kako društvene mreže, tako i ovaj blog. Na nekim od društvenih mreža (Facebook, Google+, ovaj blog i “poslovni” Twitter profil koji koristim za ovaj blog) koristim svoj pravi identitet, dok se na nekim društvenim mrežama ne predstavljam svojim pravim identitetom (Reddit i “lični” Twitter profil).

Iako podržavam pokret protiv govora mržnje na internetu, još više podržavam slobodu govora na internetu i smatram internet alatom preko kojeg se mogu desiti neke promjene i van virtualnog svijeta. Iako su brojna istraživanja dokazala da je anonimnost na internetu zapravo loša za suzbijanje govora mržnje na internetu*, ne smatram da je rješenje potpuno ukidanje anonimnosti na internetu, iako je to nešto čemu vodeće internet kompanije teže već dugo vremena, počevši od masivne upotrebe Facebook-a pa sve do manje-više bezuspješnog pokušaja uvođenja Google+ računa sa pravim identitetom za ostavljanje komentara na YouTube-u.

Jedno je sigurno, anonimnost na internetu ima svojih prednosti i mana. Kao jedna od mana svakako jeste ta da će “average Joe” (prosječni korisnik interneta) vrlo vjerovatnije ostavljati manje govora mržnje koristeći svoj pravi identitet nego kada stoji iza anonimnog identiteta, međutim prisiljavanje korisnika servisa da za svoje izražavanje na servisu koriste svoj pravi identitet iza sebe donosi mnogo više mana.

Korišćenje svog pravog identiteta u bilo čemu što radimo na internetu umanjuje našu privatnost. Svako od nas ima nešto što želi da sakrije od nekoga. Samim time što iznosimo više problema pod svojim pravim identitetom ne odvlačimo ljude od toga da ljudi o nama šire govore mržnje, već produbljujemo moguće posljedice govora mržnje zato što naše postupke povezujemo direktno sa našim pravim identitetom.

Iz navedenih razloga smatram da forsiranje korišćenja pravog identiteta nije idealno rješenje. Isto tako ne smatram niti da je potpuna suprotnost toga (potpuna anonimnost na svim internet servisima) idealno rješenje. Smatram da je idealno rješenje dati korisnicima izbor da li žele da koriste svoj pravi identitet ili da ostanu anonimni. Samim time korisnici biraju kako žele da iznesu svoje mišljenje i svojom odlukom odlučuju i o tome koliko lično žele da prime govore mržnje.

* Zaključak na osnovu sjećanja, ne mogu trenutno da pronađem neko istraživanje da pokrijem tu izjavu.

Pokret protiv govora mržnje na internetu

nohate

“Govor mržnje je, govoreći van okvira zakona, svaki govor kojim se napada osoba ili određena grupa osoba na temelju njihovih atributa kao što su spol, etnička pripadnost, religija, rasa, invalidnost ili njihova seksualna orijentacija.”

Ovo je prevedeni citat iz engleskog članka na Wikipediji za pojam govora mržnje (zašto ne volim domaće Wikipedije je već tema za drugi blog post). E sada kombinujte govor mržnje sa slobodom govora na internetu i dobija se nešto potpuno uznemirujuće.

Da budemo iskreni, sa govorom mržnje na internetu se susrećemo svakodnevno, dok na skoro pa svakodnevnoj bazi i sami učestvujemo u njima, svjesno ili ne. U digitalnom dobu u kojem tek počinjemo da živimo na našim prostorima govor mržnje postaje jedan od glavnih problema sa kojima se susrećemo. Trajno rješenje ovog problema koje bi se moglo odmah sprovesti jednostavno ne postoji i potrebno je da svako na svoj način doprinese “ljepšem internetu”. Velika je vjerovatnoća da ste čuli onu čuvenu izjavu “internet ne pripada nikome, ali u isto vrijeme internet pripada svima nama”. E pa o tome se i radi, internet je baš onakav kakvim ga mi kreiramo.

Smatram da je najbolji način da se dođe do rješenja tog problema tako da se zapravo priča o njemu kao o problemu današnjice. Smatrajući da je to jedan od vrlo bitnih problema sa kojima se susrećemo, odlučio sam se priključiti radionicama u mom gradu koje se održavaju pod nazivom No Hate Online – No Hate Offline.

Neću zauzimati ogroman dio ovog posta da bih pričao o tome kako su radionice nastale i ko sve stoji iza njih (mada ne isključujem mogućnost da tome posvetim poseban post na blogu) jer smatram da je sama njihova poenta sasvim jasna: okupiti mlade ljude i kroz razgovor sa njima uticati na njih i na ostale mlade ljude oko njih i kroz razgovor se postepeno boriti protiv govora mržnje na internetu. Iako smo svjesni da mi kao grupa ne možemo puno toga da uradimo, smatramo se pojedinicima koji su spremni da načnu tu “pandorinu kutiju”.

Ovaj post je više introdukcija na neku novu temu kojoj planiram da posvetim prostor na svom blogu nego post koji će konkretno da se bavi problemom. Već imam u glavi pripremljenu temu za sledjećih nekoliko postova, tako da ukoliko vas zanima kako se ja kao pojedinac i mi kao grupa odnosimo prema problemu, obratite pažnju na novu kategoriju postova na blogu pod nazivom No Hate Speech Online, gdje će se nalaziti svi moji postovi vezani za ovu temu na jednom mjestu.