My Last Post on This Domain

OK guys,

I think that it is time for me to publish the last post on this blog using WordPress as a domain. As you probably already know, GitHub is my favorite company and I have decided to switch my blog to a completely new domain.

I have published a couple of posts exclusively on the new domain and backed up every post from this domain to my new address (with one exception, but I’m working on it). I feel confident now to make the switch and I started to feel really comfortable using GitHub + Jekyll as a blogging platform, so I’ve decided to drop by and say good bye to my old domain.

From now on, you can follow me on r3bl.github.io. Be sure to use the http version of the site because https version is currently not properly implemented in the code. If you run into some issue while browsing the site or you miss a feature that I had implemented on this domain, feel free to report it here.

As always, you’re more than welcome to contact me anytime on aleksandar.todorovic@mail.ru. I hope that you’ll continue to read me on my new address.

Sincerely,
Aleksandar Todorović

Kako mladi u mom okruženju koriste društvene mreže?

Uvod

U ovom tekstu neću da pričam o statistici. U koliko vas zanimaju statistike o tome koliko se koja društvena mreža koristi, vrlo lako ćete pronaći sve potrebne podatke na internetu. U ovom tekstu ću da objasnim kako mladi u mojoj lokalnoj zajednici koriste koju društvenu mrežu, gledajući prvenstveno svoje vlastito iskustvo i iskustvo mojih prijatelja (onih van društvenih mreža).

Šta smatram pod pojmom mladi?

Pod pojmom mladi u ovom tekstu smatram osobe između 16 i 20 godina. Dakle osobe stare da bi se nazivale tinejdžerima, ali premlade da bi se shvatile ozbiljno u svijetu odraslih osoba.

Facebook

Sve više se primjeti da Facebook gubi moć među mojim prijateljima i poznanicima. Većina ga koristi samo zbog chat opcije, koja je mnogo zastupljenija od bilo koje druge IM opcije. Primjeti se da sve manje ljudi objavljuje statuse. Objave se većinom svode na postavljanje novih fotografija, koje u većini slučajeva budu dijeljene sa Instagrama. Takođe se primjeti i da sve manje ljudi iz ove populacije zapravo čita početnu stranicu, te su korisnici sada većinom fokusirani na Facebook grupe, prvenstveno zbog toga što tu nema filtriranja vijesti. Korisnici sve više odustaju od objavljivanja sadržaja baš zbog tih algoritama. Vrlo je teško da će neki vaš post postati popularan ako ništa prije toga niste objavili u posljednjih mjesec dana. Potrebna je predanost i aktivnost da bi bili čitani. Zbog toga je većina mojih prijatelja počela da traži alternativne metode da bi bili čitani.

Koristi ga oko 95% osoba koje poznajem.

Twitter

Twitter je vrlo specijalna društvena mreža na našim prostorima. Nema ogroman broj korisnika među nama, međutim oni koji ga koriste, to rade u ogromnim količinama. Provođenje nekoliko sati bez prestanka čitajući “lajnu” i postavljajući tvitove je postala sasvim normalna stvar. Uopšteno, ljudi ga koriste kao neku vrstu dnevnika, sa određenom dozom želje za pažnjom i sticanja “uticajnosti”, slike su rijetkost, a većina ljudi koje poznajem ne koriste svoj pravi identitet prilikom korišćenja ove društvene mreže, te se zbog tih razloga mnogo češće susrećemo sa govorima mržnje nego na ostalim društvenim mrežama. Govori mržnje su prvenstveno fokusirani protiv pojedinaca koji ne koriste ovu društvenu mrežu. Međutim, ukoliko mislite da bi se uklanjanjem anonimnosti riješio govor mržnje, želim da vas podsjetim da uklanjanje anonimnosti nije rješenje za borbu protiv govora mržnje. Evidentno je i da je novoj osobi koja se pridruži ovoj mreži potrebna ogromna količina truda da bi bila prihvaćena od strane “iskusnijih” tviteraša.

Koristi ga oko 50% osoba koje poznajem.

Tumblr

Nešto između vlastitog bloga i Twitter profila je upravo Tumblr. Mjesto gdje osobe koje poznajem pronalaze inspiraciju, maštaju o nekom idealnom životu, te objavljuju uopšteno slike stvari koje im se sviđaju. Početna na Tumblr-u je obično prepuna slika, a kao ultimativni razlog zašto se toliki broj mojih prijatelja i poznanika okreće upravo ovoj društevnoj mreži ispred vođenja vlastitog bloga smatram lakoću vođenja bloga preko repostovanja stvari koje nam se sviđaju.

Koristi ga oko 20% osoba koje poznajem.

Instagram

Ne koristim ovu društvenu mrežu i, da budem iskren, ne razumijem u potpunosti poentu ove društvene mreže, međutim sasvim je očigledno da ovaj servis sve veći broj mojih Facebook prijatelja koristi kao način za dijeljenje fotografija na Facebook-u.

Koristi ga oko 40% osoba koje poznajem.

9gag

Iako cilj ovog sajta nije da postane društvena mreža, evidentno je da uvođenjem 9gag profila i količinom komentara ispod svakog viralnog posta 9gag ide prema tom pravcu. Posjetioci 9gag-a se u velikoj mjeri drže zajedno i vrlo je lako novoj osobi da postane dio te zajednice.

Koristi ga oko 20% osoba koje poznajem.

Reddit

Poznajem još samo dvije osobe koje su aktivne na Reddit-u. Iako vrlo nepopularan među osobama koje poznajem, evidentno je da ga osobe koje ga koriste koriste u vrlo velikoj mjeri. Smatra se vrlo “zrelom” socijalnom mrežom, sa mnogo konstruktivnih i objektivnih rasprava o trenutno aktuelnim temama.

Vlastiti blogovi

Ova metoda društvene pripadnosti je vrlo rijetka među mojim poznanicima. Pored mene, poznajem još samo dvije osobe koje vode svoj blog, međutim, za razliku od mene, te dvije osobe svoj blog vode anonimno, bez želje da ih čitaju ljudi ih poznaju van društvenih mreža.

Zaključak

Smatram da je za uspijeh neke društvene mreže vrlo važno uzeti u obzir način na koji bi ga potencijali korisnici koristili. Iako je bitno ponuditi nešto novo korisnicima, vrlo je evidentno i da korisnici neće prihvatiti tu društvenu mrežu ukoliko je ne počne koristiti određena doza poznanika.

Takođe, evidentno je i da društvene mreže koje su bazirane na to da budu ultimativno rješenje za vođenje društvenog života počinju da propadaju, što bih naveo kao razlog sve većeg nezadovoljstva korišćenjem Facebook-a i potpunoj propasti Google+-a kao društvene mreže. Moglo bi se reći da moji poznanici pri korišćenju društvenih mreža prate Linux filozofiju, tako što traže jedan servis preko kojeg će da rade tačno određeni zadatak umjesto da koriste ultimativna društvena rješenja.

Napomena: Tekst je napisan po uzori na ovaj tekst.

What I’ve been doing lately? Translating elementary OS!

So, apart from writing my first semi-professional paper (which I wrote about – although in Bosnian – here) and organizing a contest on my blog where you could win a couple of Office 365 licenses for free, I started to fall in love into programming again. It’s been a couple of months since I programmed anything.

The last project I’ve been working on is working, but it has a hell of a lot of bugs. It’s called Sensitive Data Grabber and I’ve already written about it on my blog here. So, why ain’t I finishing it?

Well, the thing is that I’ve created that project using Visual Basic inside Visual Studio. You probably know that this kind of environment is Windows-specific. I’ve been spending most of my time lately using Linux as my primary operating system. I’ve found my perfect distribution and it’s called elementary OS (I already covered the reasons why here – again, in Bosnian language).

Now, because I don’t have enough knowledge in any programming language that can be run in my perfect distribution, I’m still adjusting. While I’m doing that, I’ve decided that I want to do something for the elementary community before I’m good enough to program some apps. Because of that, I’ve decided to start translating elementary OS to Bosnian language.

I’m not just getting started, I’ve already finished translating a lot of elementary-related projects. Now I only have seven (out of 37) projects left. That’s a little more than 2.5k strings to translate. It does seem like a lot, but I’m pretty confident that I will be able to finish that by the end of the year. Most of the operating system is already translated. By the time I finish it, I’ll probably be able to program some useful apps and then I’ll start to publish them using my own ppa.

I feel very optimistic right now. As the narrator says in the end of this great video:

I don’t know why, but.. I feel very excited about the future. Anything is possible now.

 

Update:

The translation of elementary OS is almost over! Only a couple of programs until you can use elementary OS without any problems if you come from Bosnia & Herzegovina!

Da li su dobri muzički producenti ujedno i dobri psiholozi? [eksperiment]

NAPOMENA: Ovaj članak nije ograničen na neki muzički žanr, preporučujem svim čitaocima da ga pročitaju bez obzira šta da slušate.

U prethodno objavljenom postu sam već najavio svoje najnoviji rad na temu o tome da li muzika može da utiče na ponašanje određene osobe. Prije nekih 10 dana sam počeo da se bavim time i još uvijek sam fazi pisanja draftova i traženja kvalitetne literature da bih uradio rad na nivou.

Međutim, tokom mog procesa traženja materijala, naišao sam na jedan zanimljiv tvit koji tvrdi da je dobar muzički producent ujedno i dobar psiholog. Nisam ga razumio, pa sam odlučio da pročitam članak na koji se taj tvit odnosi. To me je dovelo do ovog članka u kojem se objašnjava šta je tačno muzički producent. U članku se samo nekoliko puta spominje ta izjava bez detaljnog objašnjenja kako tačno muzički producenti utiču na psihu kod ljudi, temu koju objašnjavam u svom radu.

Da bih samo dodirnuo površinu toga, odlučio sam da malo prostudiram temu u obliku ovog posta, čisto da zaintrigiram vašu maštu.

Dakle, dobar muzički producent je ujedno i dobar psiholog. To je izjava iza koje stojim. Potrudiću se da ukratko objasnim i zašto.

Svi smo tokom svog života čuli makar jednu pjesmu u kojoj je tekstopisac pogodio neku našu bolnu tačku i natjerao nas da se osjećamo na određeni način na koji smo se osjećali. Međutim, mnogo manje pažnje se posvećuje muzičkim producentima, ljudima koji muziku ukomponuju sa tekstom i preko nje izraze svoje emocije. Zašto je to tako, trenutno ne mogu da sa sigurnošću tvrdim. Jedini razlog koji mi pada na pamet jeste taj što se samoj muzici moramo u potpunosti prepustiti da bi ona izazvala u nama ono nešto, dok to nije jednak slučaj i sa tekstovima u pjesmama.

Zato želim da uradim jedan eksperiment. Izazivam vas da na nekom malo kvalitetnijem ozvučenju (bile to slušalice, malo kvalitetniji zvučnici ili nešto treće) poslušate sledjeće pjesme. Dakle jedino što ne dolazi u obzir jeste slušanje preko telefona, zvučnika od laptopa ili slušalica od jedan euro. Ja ću vam tačno opisati kako će vas pjesma natjerati da se osjećate, a vi me slobodno kontaktirajte i recite mi da li sam pogriješio ili ne. Poslušajte pjesmu sa zatvorenim očima, nakon što se pjesma završi, pročitajte tekst u kojem sam opisao tačno kako ćete se osjećati dok slušate pjesmu i napravite usporedbu. Garantujem da će se mišljenja poklopiti u minimalno tri od pet slučajeva.

Prva pjesma: Netsky – Lost In This World

Sam žanr ove pjesme vam se možda nije svidio, ali ste se osjećali uznemireno dok ste je slušali. Kroz misli vam je prošla osoba koju ste nekad imali, ali je izgubili. Mislili ste o njoj, osjećali ste se nervozno i u vama je počela da se nakuplja određena doza bijesa.

Druga pjesma: The xx – Intro

Za razliku od prvog eksperimenta, ova pjesma nije dotaknula vaše emocije u negativnom smislu. Zapravo nije ih dotakla ni u dobrom smislu. Sve što ste osjećali jeste osjećaj relaksacije, i svi problemi su nestali na tih nekoliko minuta.

Treća pjesma: Blackmill feat. Veela – Life

Zbog ove pjesme ste se osjećali srećno. Osjećali ste kako se nalazite na nekoj plaži, toplo sunce vas je grijalo, a vi ste se osjećali bespokojno. U glavi ste imali osjećaj kao da su svi problemi postepeno nestali, a do kraja pjesme ste imali osjećaj kao da ste upravo proživjeli jedan od najljepših trenutak vašeg života.

Četvrta pjesma: Noisia – Tommy’s Theme

Osjećali ste se prljavo. Zamislilili ste se u nekoj post-apokaliptičnoj situaciji u kojoj je čitav svijet uništen ljudskom glupošću. Sav bijes je u vama proradio u tom trenutku.

Peta (i posljednja) pjesma: Porter Robinson – Unison

Ovo je vrlo posebna pjesma na listi jer ne budi jedno osjećanje u slušaocima, nego više njih. U samom početku niste znali šta da očekujete i kako da se osjećate. Kada se taj dio pjesme završio i kada je krenuo drugi, osjećali ste se opušteno, svaka nota vam je odgovarala, čak i ona jedna jedina za koju ste u tom jednom trenutku pomislili da je pogrešno odsvirana. Međutim, na vaše iznenađenje, pjesma je krenula da vas diže, da se osjećate živo. I tu je završio drugi dio pjesme. U trećem dijelu pjesme ste se osjećali onako kako zamišljate da ćete da osjećate kada bi nekada probali neku drogu. Sav ovaj proces se još jednom ponovio.

Ukoliko vas je članak zaintrigirao, pozivam vas da mi se javite i da podijelite sa mnom rezultate ovog eksperimenta. Javiti mi se možete na nekoliko načina, putem mail-a, koristeći Facebok, Tviter ili komentirajući direktno ispod članka koristeći vaš WordPress nalog.

LiBRE! 28 – Slobodni softver i internet stvari (1. deo)

Izašao je novi, 28. po redu broj LiBRE! časopisa. U ovom broju možete pročitati prvi dio teme Slobodni softver i internet stvari koju obrađujem u ime LiBRE! tima.

U prvom dijelu sam se zapitao možemo li računati na softverske gigante u uvođenje slobodnog softvera u internet stvari. Pored toga sam napravio uvod u to kako tačno rade pametni uređaji te tako napravio uvod za drugi dio članka u kojem ću obrađivati Spark projekat koji sam izdvojio kao najzanimljiviji projekat vezan za internet stvari koji se fokusira u potpunosti na slobodne tehnologije u svom biznis modelu.

Ukoliko ne želite da skidate čitav broj da biste pročitali tekst, tekst možete da preuzmete i iz za to posvećenog dijela moje web stranice.

Pored nastavljanja bavljenja ovom temom, u izradi je i moja prva ozbiljnija samostalna publikacija u kojoj se bavim u potpunosti drugačijom temom, uticajem muzike na ponašanje osobe. Ovo je prva tema koju obrađujem u svom cilju da savladam razumijevanje ljudskog ponašanja i načine preko kojih se ljudsko ponašanje može modifikovati u ličnu korist (pojam socijalni inžinjering). Kada rad bude završen, vratiću se regularnom blogingu.

What exactly is a hacker?

Quote:
Not to be confused, hacker is a person who wants to share his knowledge about computers with others. Hacker is every person who thinks in an unconventional way. An idea that a hacker is someone who does something malicious is an idea created in Hollywood.

This is a quote from a report about a hacking convention called BalCCon 2k14 that took place for the second year in a row in Novi Sad, the second biggest city in Serbia.

I think that this quote describes perfectly what a hacker is. I feel kinda tired of all those “you call yourself a hacker, you’re going to end up in jail” conversations and Google+ posts in hacker communities where idiots ask stuff like: “teach me how to hack fb plz”.

I do realize that 95% of people don’t understand us who call ourselves hackers and I do realize that they will probably never learn, but I feel so tired of this that I had to share this quote with you.

If you’re not sure what a hacker is, I suggest you to start learning by reading this Wikipedia article about a term hacker. You will start to realize that the hacker is a much more broader term than the one you have in mind, although I don’t think that this article explains it a lot.

In the end of this post, I want to share another quote with you. This quote is from Bruce Schneier‘s book called Secrets and Lies (2000) and I think that this definition covers it all.

Quote
A hacker is someone who thinks outside the box. It’s someone who discards conventional wisdom, and does something else instead. It’s someone who looks at the edge and wonders what’s beyond. It’s someone who sees a set of rules and wonders what happens if you don’t follow them. A hacker is someone who experiments with the limitations of systems for intellectual curiosity.

EDIT:
Here are some other articles written about what a term hacker is.

elementary OS – Savršena distribucija za mene

Sada sam tek shvatio da iako mi je blog pun postova o Linuksu, trenutno nemam niti jedan post posvećen u potpunosti distribuciji koja je zadovoljila sve kriterijume da bude savršeni operativni sistem za moje potrebe: elementary OS.

Već sam pisao ponešto o svojem putu koji me je doveo sve do elementary-a kada sam se pridružio #budiUbuntu akciji blogeraša sa naših prostora u ovom postu, tako da se neću puno zadržavati tu nego ću vam ispričati zašto je baš elementary OS savršena distribucija za mene.

Ako ste ikada čuli za elementary OS, već znate da je prelijep. Nastao je kao fork Ubuntu-a sa željom da ga učine ljepšim. Prva verzija se zvala Jupiter i nemam ama baš nikakvih iskustva sa tom verzijom. Nakon toga slijedi Luna, i dalje aktuelna verzija elementary-a bazirana na Ubuntu 12.04 verziji i tu počinje moje putovanje, koje se sada nastavlja sa beta verzijama sledjećeg u nizu odličnih proizvoda elementary porodice: Freya.

Pa šta ga izdvaja iz većine toliko da ga smatram savršenim operativnim sistemom? Prije svega, naravno, moram da izdvojim njegovu ljepotu. Dosta je minimalističan sistem, nakon svakog mog klika operativni sistem se odaziva istovremeno, nešto na šta nisam baš navikao koristeći KDE distribucije i Prozore u prošlosti. Tu je i odličan Ubuntu repozitorij programa, tako da se uopšte ne brinem za to da postoji neki program pisan za Linuks platformu koji ja ne mogu da pokrenem.

elementary koristi vlastiti DE pod nazivom Pantheon, DE koji radi savršeno i dolazi pred-instaliran sa svim programima koji će vam ikada biti potrebni: za slušanje muzike, gledanje videa i fotografija, čitanje dokumenata, pretraživanje interneta, čitanje mailova i slično. Svaki od programa je jednostavno prelijep i većinu nisam nikada ni promjenio, međutim neki od tih programa jednostavno ne pružaju dovoljno mogućnosti za mene, tako da konstantno preferiram Firefox umjesto Midorija, Thunderbird mi zamjenjuje Geary, a što se filmova tiče jednostavno nikada ni na jednoj platformi nisam uspio da se odviknem od korišćenja VLC plejera, bez obzira na to koliko je Audience savršen program i radi bez ikakvih poteškoća.

Sistem jeste uveliko zatvoren i na sve strane se može čitati o tome kako njegovi developeri u dizajnu u mnogo čemu kopiraju Mac, međutim ne smatram ga kopijom Mac operativnog sistema iako postoje neke sličnosti koje ne mogu da se ne primjete.

Jednostavno obožavam to što je sistem minimalistički i funkcionalan. Ukoliko se pronađe neka stvar koja mi ne odgovara (tipa nedostatak minimise opcije u programima), poprilično je lako pronaći rješenje za tako nešto. Ukoliko se javi neki problem koji je potrebno riješiti, to što je sistem baziran na Ubuntu-u je veliki plus i većina rješenja se može naći tako što se u internet tražilici unese opis problema i na kraju doda riječ elementary ili Ubuntu.

Postoji neka draž u praćenju razvoja nekog operativnog sistema. To sam po prvi put osjetio kada sam instalirao Beta 1 verziju nove verzije operativnog sistema pod nazivom Freya. Iako mi se nakon same instalacije operativnog sistema promjene nisu činile toliko drastične da je potrebna nova verzija operativnog sistema za tako nešto, ekipa koja stoji iza elementary OS-a radi svakodnevno da donesu neke nove funkcije, neke nove izmjene u dizajnu i riješe neke nove bagove koje su mučile ovaj operativni sistem. Danas, nekoliko dana od Freya Beta 2 verzije, novi elementary se polako oblikuje u nešto fantastično. U nešto nevjerovatno. Neopisiv je osjećaj ponosa koji imam zbog toga što sam pratio to sve i učestvovao u njegovoj izradi prijavljivanjem ponekog baga i učestvovanjem u diskusiji u odličnoj službenoj Google+ zajednici (koja je i jedini razlog zašto koristim Google+ kao društvenu mrežu). Skoro svaki dan se iznenadim vrteći standardne komande za update-ovanje sistema u Terminal-u otkrivajući nove mogućnosti koje mi ovaj operativni sistem pruža.

Kombinacija prelijepog minimalističkog izgleda, ogromna količina dostupnog softvera, lakoća prilagođavanja sitnih problema koji me muče, lakoća pronalaska rješenja za probleme sa kojima se susrećem, odlična zajednica i fantastičan izgled (nešto što se ne može dovoljno puta naglasiti) su bila dobitna kombinacija za mene. Sada stojim u potpunosti iza elementary projekta, finansijski ih podržavam kad god sam u mogućnosti, i preporučujem elementary projekat svakom prilikom na koju naletim, pa tako i sa ovim postom.

Nisam počeo da pišem ovaj post sa ciljem da vas nagovorim da pređete na elementary (mada, naravno, jedna preokrenuta duša za mene znači mnogo). Smatram da je odabir prave distribucije proces sa kojim se svaki potencijalni Linuksaš sam treba suočiti i istražiti mnoge opcije prije nego što se odluči za konačno rješenje. Ovaj post pišem čisto iz razloga da navedem neke razloge zašto je elementary OS savršen operativni sistem za mene.

Dronovi – moja perspektiva

Dakle u zadnje vrijeme se digla tolika frka oko dronova da sam jednostavno morao da im posvetim prostora na svom blogu. Postaju dio naše svakodnevnice, u mom gradu već ima jedan i imao sam prilike izbliza da vidim kako tačno funkcioniše.

Svi smo već upoznati sa incidentom sa dronom na utakmici između Srbije i Albanije, a evo prije nekoliko minuta sam otkrio da će dronovi da budu i na današnjoj vojnoj paradi u Srbiji.

Da počnemo sa tim šta su dronovi. Većina nas je nekad tokom našeg života imala priliku da vidi automobil ili neki letjeći objekat na daljinsko upravljanje. E pa dronovi su upravo to, igračkice na daljinsko upravljanje koje hodaju nebom, imaju malo veći domet nego što smo navikli da imamo u igračkama i koštaju mnogo skuplje. Pa zašto se digla tolika frka oko njih?

Dronovi mogu da imaju razne svrhe, od onih vojnih u kojima vojni službenici mogu da ih koriste da bi bombardovali mete, bio razlog za to opravdan ili ne, do snimanja nekog događaja iz ptičje perspektive. Naravno, dronovima može da upravlja samo onaj koji u rukama drži daljinski upravljač, tako da postoji šansa da ih upravljaju tako da proviruju kroz prozore vašeg kupatila dok se tuširate ili slično, u zavisnosti od toga šta njegov vlasnik smatra zanimljivim.

Shvatio sam da su dronovi dio naše sadašnjice i budućnosti kada sam vidio video snimak na YouTube-u u kome je moj kvart (a i mnogo veći dio grada) snimljen iz ptičje perspektive. Prva reakcija mi je bila da je tako nešto nedopustivo, ali kada sam malo bolje pogledao snimak shvatio sam da snimak izgleda predivno, jedinstveno i nešto što nikada prije nijedna tehnologija nije uspjela da mi omogući. Pošto sam veliki frik što se tiče privatnosti, kroz glavu mi je prošla ideja da bih vjerovatno pokušao da ga skinem da sam bio svjestan da se moj kvart snima i da sam bio upoznat sa time, iako nikakvog govora o invaziji na moju privatnost nije bilo u spomenutom videu. Na tome se sve završilo.

Kasnije sam sa istim dronom imao neka daljnja iskustva, počevši od toga da su iz ptičje perspektive mnogo bolje prikazane posljedice poplava u mom gradu, pa sve do toga dok nisam upoznao vlasnika drona i po prvi put ga vidio uživo tokom jednog događaja u kome su video snimci snimljeni dronom pomogli da se snimi ovaj video u kome je sumiran cijeli dvodnevni događaj.

Na tom događaju sam imao priliku da radim i dron je stavljen na svega tridesetak centimetara od mojih nogu. Neću da lažem i prizaću da mi je u nekoliko navrata palo na pamet to da ga nagazim nogom i da ga na taj način onesposobim, međutim suzdržao sam se od toga shvativši koliki je to finansijski udar na džep i da zapravo može da donese toliko novih i pozitivnih načina za korištenje.

Zaključak: Dronovi su dio naše sadašnjosti i naše budućnosti. Mogu da se koriste u razne svrhe. Neke od njih su vrlo pozitivne, a neke vrlo negativne. I dalje ne postoje regulacije o njihovom korištenju i poznavajući državu u kojoj živim potrajaće još nekoliko godina dok se regulative ne donesu. Jedino što možemo da uradimo trenutno jeste da vjerujemo da ih oni koji ih posjeduju koriste u dobrim svrhama. O da, ako imate viška para u džepu, svakako kupite jedan. Doživićete mnoge zanimljive situacije u njihovom korišćenju.

Broadening my perspective

This blog is about to go into completely different direction. Don’t get me wrong, I still love Linux, I still use it regularly. I’m still a big FLOSS enthusiast and I still want to be a security expert. That won’t change as long as I’m alive.

But, there’s a lot more going on in my life and I want to express myself in a lot bigger way. I’m going to try to categorize my posts properly so you could filter them out just the way you want it, but I’m going to be writing about lots of stuff here.

So, what else will you be able to find in my blog in the near future? Well, there would be a lot of posts about human psychology, music and my personal life. You’ll see me develop as a person professionally AND mentally. I have a couple of blog posts almost ready to go, so stay tuned!

Reading Mission Accomplished!

So, somewhere around the Middle of June I set a goal to myself: read three books by the end of August. And I did it! I’ve read three books so far and I’m planning on reading another one as soon as I get a hold of some book that I find interesting.

I kinda feel fascinated by George R. R. Martin. I’ve read the first part of A Song of Ice and Fire and I knew I wanted to read more of his books. So, book fair was organized in my city and I immediately ran over there.

I got enough money to buy two books. I could probably buy even more books if I was looking for some cheap books and I didn’t knew what I was looking for, but I knew exactly what I was looking for: books by George R. R. Martin.

So, immediately, I bought a second part of A Song of Ice and Fire series and I found this other book by him called The Armageddon Rag. I bought both of them and two or three weeks later, I finished reading both of them. It feels so damn amazing!

Books are amazing! J