My Last Post on This Domain

OK guys,

I think that it is time for me to publish the last post on this blog using WordPress as a domain. As you probably already know, GitHub is my favorite company and I have decided to switch my blog to a completely new domain.

I have published a couple of posts exclusively on the new domain and backed up every post from this domain to my new address (with one exception, but I’m working on it). I feel confident now to make the switch and I started to feel really comfortable using GitHub + Jekyll as a blogging platform, so I’ve decided to drop by and say good bye to my old domain.

From now on, you can follow me on r3bl.github.io. Be sure to use the http version of the site because https version is currently not properly implemented in the code. If you run into some issue while browsing the site or you miss a feature that I had implemented on this domain, feel free to report it here.

As always, you’re more than welcome to contact me anytime on aleksandar.todorovic@mail.ru. I hope that you’ll continue to read me on my new address.

Sincerely,
Aleksandar Todorović

LiBRE! 28 – Slobodni softver i internet stvari (1. deo)

Izašao je novi, 28. po redu broj LiBRE! časopisa. U ovom broju možete pročitati prvi dio teme Slobodni softver i internet stvari koju obrađujem u ime LiBRE! tima.

U prvom dijelu sam se zapitao možemo li računati na softverske gigante u uvođenje slobodnog softvera u internet stvari. Pored toga sam napravio uvod u to kako tačno rade pametni uređaji te tako napravio uvod za drugi dio članka u kojem ću obrađivati Spark projekat koji sam izdvojio kao najzanimljiviji projekat vezan za internet stvari koji se fokusira u potpunosti na slobodne tehnologije u svom biznis modelu.

Ukoliko ne želite da skidate čitav broj da biste pročitali tekst, tekst možete da preuzmete i iz za to posvećenog dijela moje web stranice.

Pored nastavljanja bavljenja ovom temom, u izradi je i moja prva ozbiljnija samostalna publikacija u kojoj se bavim u potpunosti drugačijom temom, uticajem muzike na ponašanje osobe. Ovo je prva tema koju obrađujem u svom cilju da savladam razumijevanje ljudskog ponašanja i načine preko kojih se ljudsko ponašanje može modifikovati u ličnu korist (pojam socijalni inžinjering). Kada rad bude završen, vratiću se regularnom blogingu.

What exactly is a hacker?

Quote:
Not to be confused, hacker is a person who wants to share his knowledge about computers with others. Hacker is every person who thinks in an unconventional way. An idea that a hacker is someone who does something malicious is an idea created in Hollywood.

This is a quote from a report about a hacking convention called BalCCon 2k14 that took place for the second year in a row in Novi Sad, the second biggest city in Serbia.

I think that this quote describes perfectly what a hacker is. I feel kinda tired of all those “you call yourself a hacker, you’re going to end up in jail” conversations and Google+ posts in hacker communities where idiots ask stuff like: “teach me how to hack fb plz”.

I do realize that 95% of people don’t understand us who call ourselves hackers and I do realize that they will probably never learn, but I feel so tired of this that I had to share this quote with you.

If you’re not sure what a hacker is, I suggest you to start learning by reading this Wikipedia article about a term hacker. You will start to realize that the hacker is a much more broader term than the one you have in mind, although I don’t think that this article explains it a lot.

In the end of this post, I want to share another quote with you. This quote is from Bruce Schneier‘s book called Secrets and Lies (2000) and I think that this definition covers it all.

Quote
A hacker is someone who thinks outside the box. It’s someone who discards conventional wisdom, and does something else instead. It’s someone who looks at the edge and wonders what’s beyond. It’s someone who sees a set of rules and wonders what happens if you don’t follow them. A hacker is someone who experiments with the limitations of systems for intellectual curiosity.

EDIT:
Here are some other articles written about what a term hacker is.

elementary OS – Savršena distribucija za mene

Sada sam tek shvatio da iako mi je blog pun postova o Linuksu, trenutno nemam niti jedan post posvećen u potpunosti distribuciji koja je zadovoljila sve kriterijume da bude savršeni operativni sistem za moje potrebe: elementary OS.

Već sam pisao ponešto o svojem putu koji me je doveo sve do elementary-a kada sam se pridružio #budiUbuntu akciji blogeraša sa naših prostora u ovom postu, tako da se neću puno zadržavati tu nego ću vam ispričati zašto je baš elementary OS savršena distribucija za mene.

Ako ste ikada čuli za elementary OS, već znate da je prelijep. Nastao je kao fork Ubuntu-a sa željom da ga učine ljepšim. Prva verzija se zvala Jupiter i nemam ama baš nikakvih iskustva sa tom verzijom. Nakon toga slijedi Luna, i dalje aktuelna verzija elementary-a bazirana na Ubuntu 12.04 verziji i tu počinje moje putovanje, koje se sada nastavlja sa beta verzijama sledjećeg u nizu odličnih proizvoda elementary porodice: Freya.

Pa šta ga izdvaja iz većine toliko da ga smatram savršenim operativnim sistemom? Prije svega, naravno, moram da izdvojim njegovu ljepotu. Dosta je minimalističan sistem, nakon svakog mog klika operativni sistem se odaziva istovremeno, nešto na šta nisam baš navikao koristeći KDE distribucije i Prozore u prošlosti. Tu je i odličan Ubuntu repozitorij programa, tako da se uopšte ne brinem za to da postoji neki program pisan za Linuks platformu koji ja ne mogu da pokrenem.

elementary koristi vlastiti DE pod nazivom Pantheon, DE koji radi savršeno i dolazi pred-instaliran sa svim programima koji će vam ikada biti potrebni: za slušanje muzike, gledanje videa i fotografija, čitanje dokumenata, pretraživanje interneta, čitanje mailova i slično. Svaki od programa je jednostavno prelijep i većinu nisam nikada ni promjenio, međutim neki od tih programa jednostavno ne pružaju dovoljno mogućnosti za mene, tako da konstantno preferiram Firefox umjesto Midorija, Thunderbird mi zamjenjuje Geary, a što se filmova tiče jednostavno nikada ni na jednoj platformi nisam uspio da se odviknem od korišćenja VLC plejera, bez obzira na to koliko je Audience savršen program i radi bez ikakvih poteškoća.

Sistem jeste uveliko zatvoren i na sve strane se može čitati o tome kako njegovi developeri u dizajnu u mnogo čemu kopiraju Mac, međutim ne smatram ga kopijom Mac operativnog sistema iako postoje neke sličnosti koje ne mogu da se ne primjete.

Jednostavno obožavam to što je sistem minimalistički i funkcionalan. Ukoliko se pronađe neka stvar koja mi ne odgovara (tipa nedostatak minimise opcije u programima), poprilično je lako pronaći rješenje za tako nešto. Ukoliko se javi neki problem koji je potrebno riješiti, to što je sistem baziran na Ubuntu-u je veliki plus i većina rješenja se može naći tako što se u internet tražilici unese opis problema i na kraju doda riječ elementary ili Ubuntu.

Postoji neka draž u praćenju razvoja nekog operativnog sistema. To sam po prvi put osjetio kada sam instalirao Beta 1 verziju nove verzije operativnog sistema pod nazivom Freya. Iako mi se nakon same instalacije operativnog sistema promjene nisu činile toliko drastične da je potrebna nova verzija operativnog sistema za tako nešto, ekipa koja stoji iza elementary OS-a radi svakodnevno da donesu neke nove funkcije, neke nove izmjene u dizajnu i riješe neke nove bagove koje su mučile ovaj operativni sistem. Danas, nekoliko dana od Freya Beta 2 verzije, novi elementary se polako oblikuje u nešto fantastično. U nešto nevjerovatno. Neopisiv je osjećaj ponosa koji imam zbog toga što sam pratio to sve i učestvovao u njegovoj izradi prijavljivanjem ponekog baga i učestvovanjem u diskusiji u odličnoj službenoj Google+ zajednici (koja je i jedini razlog zašto koristim Google+ kao društvenu mrežu). Skoro svaki dan se iznenadim vrteći standardne komande za update-ovanje sistema u Terminal-u otkrivajući nove mogućnosti koje mi ovaj operativni sistem pruža.

Kombinacija prelijepog minimalističkog izgleda, ogromna količina dostupnog softvera, lakoća prilagođavanja sitnih problema koji me muče, lakoća pronalaska rješenja za probleme sa kojima se susrećem, odlična zajednica i fantastičan izgled (nešto što se ne može dovoljno puta naglasiti) su bila dobitna kombinacija za mene. Sada stojim u potpunosti iza elementary projekta, finansijski ih podržavam kad god sam u mogućnosti, i preporučujem elementary projekat svakom prilikom na koju naletim, pa tako i sa ovim postom.

Nisam počeo da pišem ovaj post sa ciljem da vas nagovorim da pređete na elementary (mada, naravno, jedna preokrenuta duša za mene znači mnogo). Smatram da je odabir prave distribucije proces sa kojim se svaki potencijalni Linuksaš sam treba suočiti i istražiti mnoge opcije prije nego što se odluči za konačno rješenje. Ovaj post pišem čisto iz razloga da navedem neke razloge zašto je elementary OS savršen operativni sistem za mene.

Dronovi – moja perspektiva

Dakle u zadnje vrijeme se digla tolika frka oko dronova da sam jednostavno morao da im posvetim prostora na svom blogu. Postaju dio naše svakodnevnice, u mom gradu već ima jedan i imao sam prilike izbliza da vidim kako tačno funkcioniše.

Svi smo već upoznati sa incidentom sa dronom na utakmici između Srbije i Albanije, a evo prije nekoliko minuta sam otkrio da će dronovi da budu i na današnjoj vojnoj paradi u Srbiji.

Da počnemo sa tim šta su dronovi. Većina nas je nekad tokom našeg života imala priliku da vidi automobil ili neki letjeći objekat na daljinsko upravljanje. E pa dronovi su upravo to, igračkice na daljinsko upravljanje koje hodaju nebom, imaju malo veći domet nego što smo navikli da imamo u igračkama i koštaju mnogo skuplje. Pa zašto se digla tolika frka oko njih?

Dronovi mogu da imaju razne svrhe, od onih vojnih u kojima vojni službenici mogu da ih koriste da bi bombardovali mete, bio razlog za to opravdan ili ne, do snimanja nekog događaja iz ptičje perspektive. Naravno, dronovima može da upravlja samo onaj koji u rukama drži daljinski upravljač, tako da postoji šansa da ih upravljaju tako da proviruju kroz prozore vašeg kupatila dok se tuširate ili slično, u zavisnosti od toga šta njegov vlasnik smatra zanimljivim.

Shvatio sam da su dronovi dio naše sadašnjice i budućnosti kada sam vidio video snimak na YouTube-u u kome je moj kvart (a i mnogo veći dio grada) snimljen iz ptičje perspektive. Prva reakcija mi je bila da je tako nešto nedopustivo, ali kada sam malo bolje pogledao snimak shvatio sam da snimak izgleda predivno, jedinstveno i nešto što nikada prije nijedna tehnologija nije uspjela da mi omogući. Pošto sam veliki frik što se tiče privatnosti, kroz glavu mi je prošla ideja da bih vjerovatno pokušao da ga skinem da sam bio svjestan da se moj kvart snima i da sam bio upoznat sa time, iako nikakvog govora o invaziji na moju privatnost nije bilo u spomenutom videu. Na tome se sve završilo.

Kasnije sam sa istim dronom imao neka daljnja iskustva, počevši od toga da su iz ptičje perspektive mnogo bolje prikazane posljedice poplava u mom gradu, pa sve do toga dok nisam upoznao vlasnika drona i po prvi put ga vidio uživo tokom jednog događaja u kome su video snimci snimljeni dronom pomogli da se snimi ovaj video u kome je sumiran cijeli dvodnevni događaj.

Na tom događaju sam imao priliku da radim i dron je stavljen na svega tridesetak centimetara od mojih nogu. Neću da lažem i prizaću da mi je u nekoliko navrata palo na pamet to da ga nagazim nogom i da ga na taj način onesposobim, međutim suzdržao sam se od toga shvativši koliki je to finansijski udar na džep i da zapravo može da donese toliko novih i pozitivnih načina za korištenje.

Zaključak: Dronovi su dio naše sadašnjosti i naše budućnosti. Mogu da se koriste u razne svrhe. Neke od njih su vrlo pozitivne, a neke vrlo negativne. I dalje ne postoje regulacije o njihovom korištenju i poznavajući državu u kojoj živim potrajaće još nekoliko godina dok se regulative ne donesu. Jedino što možemo da uradimo trenutno jeste da vjerujemo da ih oni koji ih posjeduju koriste u dobrim svrhama. O da, ako imate viška para u džepu, svakako kupite jedan. Doživićete mnoge zanimljive situacije u njihovom korišćenju.

Donacijama možemo da napravimo razliku

NAPOMENA: Ovo je stariji članak. Objavljen je u LiBRE! magazinu u 16. broju. Članak prenosim u cjelosti kao takav bez ikakvih izmjena. Ukoliko vas zanimaju članci na ovu temu svakako preporučujem da prelistate LiBRE! arhivu.

Mi smo kao ljudska rasa dosad napravili velike korake – u pogrešnom smeru. Da, napravili smo računare, internet, otišli na mjesec, izlečili poneku bolest… Imamo mi tih nekoliko dobrih stvari koje smo napravili i uradili. A sa druge strane? Nuklearne, hidrogene i druge vrste bombi, terorizam, svaki pedalj zemlje je pod nečijim vlasništvom, svaki komad prirode je pod nečijim vlasništvom, ropstvo (i ono staromodno i ovo novo u 21. veku kada jednostavno cele dane radiš za nečiji drugi profit i jedva preživljavaš), dečja pornografija i tako dalje. Prisvojili smo sebi čitav svet jednostavno. Iako živimo sa ogromnim brojem drugih životinjskih i biljnih vrsta, nema tog dijela zemlje koji nije u vlasništvu ili neke osobe, ili neke korporacije, ili neke države. Čak smo i Antarktik uspjeli podijeliti među sobom onoliko koliko ga možemo iskoristiti – za ostatak naravno nikoga nije briga (svejedno će se istopiti u skorijoj budućnosti).

Moram priznati da je ovo fascinirajuće. Dobili smo čitavu jednu planetu (zapravo ukrali od svih drugih biljnih i životinjskih vrsta, ali nećemo u detalje) da se množimo, gradimo, rušimo, iskorišćavamo… a jedina stvar koja je u 2013. još uvijek slobodna jeste nešto što smo sami napravili – internet. Zašto je tako? Pa odgovor je dosta jednostavan, zato što ne pripada nikome i zato što je odavno prešao tu granicu kada može da bude pod nečijom kontrolom. Svako ima pravo da radi šta hoće i kad hoće na njemu, niko ga ne kontroliše, niko korisniku ništa ne brani da posećuje, niko mu neće pokucati na vrata zbog nekoliko klikova… dobro, to je bilo prije nekoliko godina, i zanimljivo je koliko se toga promjenilo u pet do deset godina.

U kakvom stanju je internet danas? Pa dobro, još uvek je on na neki način slobodno mjesto, ali je na dobrom putu da i on postane nečije vlasništvo. Imamo na jednoj strani ljude koji su obični korisnici i koji rade sasvim obične radnje za današnje vreme na njemu: pričaju sa prijateljima, skidaju muziku, gledaju filmove, čitaju vesti i to je manje više to. Daleko od toga da ne postoje ljudi koji rade još mnogo više od ovoga na internetu, ali su takvi ljudi ipak manjina. Sa druge strane… pa sa druge strane stoje vlade (pre svega Američka, ali ne zaostaje za njom ni vlada Velike Britanije, Nemačke i Holandije), Holivud, Silikonska dolina i svako drugi koji očekuje da će ostvariti profit od nečega što je ništa drugo nego pravilno poredan zbir nula i jedinica. Takva računica jednostavno nije moguća bez potpune kontrole. Nule i jedinice se lako kopiraju u tom istom redosledu i imamo kopiju tog istog proizvoda koji možemo proslediti dalje, nešto što se ne može sa recimo hranom, pićem, računarima… Dakle očekivati da se zaradi nešto prodavanjem jednog istog zbira nula i jedinica različitim korisnicima koji sami mogu sa tim zbirom da rade kakve god radnje požele (uključujući i kopiranje) jeste sasvim nerealno za očekivati i jednostavno nemoguće za ostvariti. Zato smo došli u vreme kada imamo DMCA tužbe svakodnevno i kada Google i Microsoft uklanjaju milione rezultata pretraga zato što krše autorska prava, a neke od tih cenzura su čak i protiv programa sa otvorenim kodom.

Rešenje?

Umesto da forsiramo ovakve načine za poslovanje, potrebno je napraviti mnogo jednostavnije rešenje za naplaćivanje: donacije. Sa jedne strane bi tada imali korporacije koje bi zapošljavale programere da naprave što bolji proizvod da bi korisnici baš njega koristili, a taj proizvod im se mora dosta svideti da bi mu donirali nešto (dakle mora biti ispravan, bez bug-ova, brz, pouzdan, grafički lep i da odradi posao kako treba). Sa druge strane bismo imali obične korisnike koji mogu da pristupaju svemu što požele, a to ne smatram pogubnim za proizvođače. Još nisam upoznao osobu koja ne bi pogledala neki film u kinu umesto na laptopu. Još nisam upoznao osobu koja bi se bunila da poseti koncert autora za koga je čuo preko interneta i svidela mu se. Još nisam upoznao ni osobu koja ne bi platila određenu količinu novca autoru da dobije čvrstu kopiju onoga što mu proizvođač nudi (tipa neki program, film ili muziku na CD-u ili USB-u). Dakle imamo alternativan način zarade i u primeni je u dosta manjih firmi u današnje vreme.

Šta bismo sve dobili time?

Kao prov kvalitetnije proizvode i proizvođače te zadovoljnije korisnike. Dobili bi novu kreativnu radnu snagu jer bi sigurno postojao neko od nas ko bi pokušao da bude deo u snimanju nekog filma ili bi pokušao da snimi pesmu kada bi jednostavno mogao da dobije program preko kojeg bi mogao to da uradi, a da ne mora da plati za takav program nekoliko stotina ili čak i nekoliko hiljada dolara. Naučna dostignuća bi bila mnogo veća kada bi svi naučnici mogli da imaju sve informacije koje im trebaju na raspolaganju dvadeset četiri sata u danu svakog dana. Verovatno ne bi napredovala isključivo jedna firma ili isključivo jedna država – čitava ljudska zajednica bi napredovala, ovaj put u pravom smeru.

Šta bismo izgubili?

U početku bi verovatno bio manji profit kada bi se više ljudi okrenulo ovom načinu zarade, međutim ako bi privukli više ljudi i napravili kvalitetan proizvod, ne vidim razlog zašto se za taj proizvod ne bi donirala velika količina novca. Dakle, u početku bi takve firme izgubile deo svog novca. Ali moramo se zapitati šta je postao novac u današnje vrijeme? Ništa drugo nego još jedan zbir pravilno poslaganih nula i jedinica.

Šta mogu ja kao pojedinac da uradim?

Ovaj korak jeste vrlo jednostavan, ali smo u takvom vremenu kada bi taj jedan ispravan korak danas doneo mnogo lepše sutra kada je tehnologija u pitanju – doniraj. Mnogo ljudi jednostavno nije svesno da za skoro svaki program postoji neka besplatna alternativa. Možda nije bolja ili brža ili grafički privlačnija od drugih komercijalnih proizvoda, ali ne smeš da zaboraviš da su ti proizvodi lošiji samo zato što njegovi autori nisu u dovoljnoj meri podržani od strane običnog korisnika. Dakle, umesto da platiš 150 dolara na neki XYZ program će ti služiti za određeni posao kao što si imao u planu, doniraj 100 dolara nekom ZYX programu koji ima slične mogućnosti i možda je za stepenicu niži od tog komercijalnog. Na taj način ćeš dobiti program sa kojim ćeš se morati verovatno malo potruditi i napraviti tri klika umesto dva, ali daćeš svoju podršku nekim dobrim programerima koji su se potrudili da ti pruže tu tehnologiju i još će ti ostati 50 dolara u džepu. Kada bi dobar deo nas tako postupao, imali bi neviđene koristi, i kao pojedinci, i kao zajednica, a komercijalni programi bi postepeno mogli nestaju u potpunosti, muzika bi se sve više davala besplatno, a možda bismo tokom naših života doživeli i da možemo da gledamo neke filmove bez straha da nam policija zbog toga pokuca na vrata. Dakle sve što je potrebno je napraviti jedan korak u suprotnom smeru od onoga na koji smo navikli.

Cloud Wars from a Consumer Perspective

So, I’ve got two primary cloud providers: Mail.ru cloud and OneDrive. I’ve been using both of them for quite some time. Mail.Ru cloud supports Linux and gives 100 GB for free. They’ve also had a promo action that lasted for a month and anyone who clicked on a certain link got 1 TB for free. Yup, 1 TB of cloud storage absolutely free. The only problem: the interface is in Russian. Not a big deal and once you get a hang of where things are located using the app is quite easy. They support pretty much any platform you can think of and Linux integration (tried it on Kubuntu and elementary OS) as well as Windows integration works perfectly.

But, sometimes I just want to share my files with someone. I’m not sure if that is possible with Mail.Ru cloud, but I know a place where it is: Microsoft OneDrive. As I’ve explained before in this post, I’m not a big Microsoft hater even though I’m a Linux user and I trust them far more then I trust Google. I have an Office 365 subscription for about a month or two and I got 20 GB of cloud storage because of that which, combining with 7 gigabytes for free
and synchronizing my Windows 8.1 sums up to 30 GB. Well, not so bad, but still, too far from 1 TB for free that I got on my other cloud service.

But, recently, Microsoft lowered the price of their storage and I also got 1 TB for free using OneDrive thanks to my Office 365 subscription.

So, how to integrate OneDrive with Linux? Well, I did try to use OneDrive-D but I got a strange error which I’m not capable of fixing, so I decided to find some other solution, and I did manage to do so.

The service is called Storage Made Easy, it offers free account where you can add up to three cloud providers and it supports Linux nativelly with it’s free aplication.

To sum things up, I’ve got 2 TB of cloud storage by practially paying nothing, and I have no idea what the hell am I supposed to do with that much of a storage.

Mozilla Firefox – Does Everyone Thing of it Just as an Alternative to Chrome?

This is something that’s bothering me in the last 20 minutes I guess. Does really everyone think of it just as an alternative to Chrome? To be honest, Chrome is winning the browser market, Apple and Microsoft are trying to stop that, but only with one goal: replacing Chrome with their own solutions. Is there anyone who thinks that a small non-profit organization like Mozilla can do to mess that up?

Let’s step up a little. Let’s talk about operating systems. Microsoft has Windows and controls pretty much all of the desktops out there. Apple has his own Mac products. Google has most of the mobile users and Chrome OS. While Mozilla does not have anything besides Firefox OS.

Don’t get me wrong, I love Mozilla and would buy a phone with Firefox OS as soon as it becomes available in my country. But, loving Mozilla as an organization is actually pretty much any reason why someone would buy Firefox OS phone in the first place.

Now, if you use the Internet (which of course you do, otherwise you won’t be reading this blog post) there’s like a 99,9% chance that you’re using one or more of the Google products. Google Search, YouTube, GMail, Blogger or something else. Now the problem is, if you don’t use Chrome, you have to live with some limitations while using Google’s services on the web.

Let me give you an example. My roommate played some songs a couple of months ago using YouTube as a platform. Suddenly, he started speeding up and slowing down the playback of those songs. I was curious, how does he do that? But I didn’t say a word, I thought he downloaded those songs and messed around with their speed using his audio player. It went on for days and I realized that he’s changing songs far more quickly than he could downloaded them and played. So I took a glimpse at his laptop and saw that he’s not using anything besides his browser to do so. And, his browser, of course, was Google Chrome. Then I thought he’s using some extension that allows him to do so. So I finally got enough courage to ask him how does he do that? He said he’s not using anything besides Google Chrome. I could not believe it so I installed Chrome and I realized that he’s telling the truth. Playback speed options were there once I opened a YouTube video with Chrome. I could not believe it.

So Google messed around with YouTube and I could probably remake this option just by switching my user agent in Firefox, but that was not the end. Soon I found out Google has some limitations on using Google’s Docs and other services. So Google is kind of forcing you to use Chrome to use those specific features.

What if Google steps up a little and starts implementing some other features specifically for Chrome? He’s going to force people to use Chrome to access those specific features.

How can Mozilla compete with that when Google practically controls the Internet and we’re all using their products? It can’t.

There is no way for someone to stop using Google’s services. I did try to do that. So I switched to Firefox from Chrome, I used mail.ru as my email provider, I started using DuckDuckGo as my primary search engine, but that’s as far as I could go. I can’t stop using YouTube and DuckDuckGo because even though DuckDuckGo is great, it can’t provide the perfect results to my searches so I occasionally have to enter !g bang in my search bar.

So, we’re stuck in a wormhole. We have to use Google’s services and by doing that, we have to be ready to accept the fact that there are certain features we’re missing. And we can’t stop using Google’s services completely and enjoy browsing the Internet. It’s just not possible.

So, what I’m asking everyone to do, on the Internet and in real life, start using Firefox while you still have a choice! It looks to me like sooner or later we’re not going to have an alternative. And that really bums me out as a huge Firefox and Thunderbird fan.

Back to Kubuntu

So, in the last 48 hours I was again, looking for a new distro. Don’t know why, but I just felt I should be using something else.

And again, I was search for the perfect distro for my needs. As you know if you’re following my blog, I’m a big security researcher kind a guy. So, naturally, my first choice was Kali Linux. But, the problem is that I don’t like GNOME interface. Don’t know why, but it’s just not right for me. So, I tried compiling my own Kali Linux .iso file with KDE interface. Well, it’s easy to say that that didn’t work as planned. I did not manage to get it working. So I tried installing regular Kali Linux and replacing GNOME interface with KDE. That also didn not work as planned.

I felt kinda noobish. Even though I’ve tried a lot of distros and even though I did install Kali Linux before as my main operating system, I just could not get it to work perfectly with my Windows 8.1 and a TrueCrypt-encrypted shared partition. So I decided I should use some other KDE-based distro and fill it up with security software. I installed openSUSE but I just could not get their password manager. So I decided I should stick with Kubuntu because I wanted that apt-get so badly! It took me at least three or four clean installs to get it to work right. I kept changing my repo server that messed things up. Once I even stopped the upgrade command in progress and that messed things up for me.

But, finally, I managed to get it to work. And it feels great and robust just as I hoped it will. So, I’m back with Kubuntu, I really like the job the Kubuntu developers are doing and I’m also considering about joining the community and participating in Kubuntu development. But first, a couple of days of trying it out, just to make sure I don’t mess anything up. Again.