My Last Post on This Domain

OK guys,

I think that it is time for me to publish the last post on this blog using WordPress as a domain. As you probably already know, GitHub is my favorite company and I have decided to switch my blog to a completely new domain.

I have published a couple of posts exclusively on the new domain and backed up every post from this domain to my new address (with one exception, but I’m working on it). I feel confident now to make the switch and I started to feel really comfortable using GitHub + Jekyll as a blogging platform, so I’ve decided to drop by and say good bye to my old domain.

From now on, you can follow me on r3bl.github.io. Be sure to use the http version of the site because https version is currently not properly implemented in the code. If you run into some issue while browsing the site or you miss a feature that I had implemented on this domain, feel free to report it here.

As always, you’re more than welcome to contact me anytime on aleksandar.todorovic@mail.ru. I hope that you’ll continue to read me on my new address.

Sincerely,
Aleksandar Todorović

Best (Linux) Programs and Services I’ve Started Using in 2014.

In this post, I’m going to share with you a couple of programs / web services / apps that I’ve started using regularly in 2014. I’ve discovered some of them in 2013, but in 2014 I really started to use them on a regular basis. I hope that you will find something for yourself in my list.

Best operating system: elementary OS Freya

I’ve been using elementary OS since 2013. But it definitely became my primary operating system in 2014. I haven’t used Windows in months now and I’m not missing anything. Plus, It’s a real joy participating in the development since the release of Beta 1 version. I’m also translating elementary OS to Bosnian language in my free time. Too bad I haven’t finished my job by the end of 2014, but I think that the translation is pretty much usable by now.

Best text editor: Atom

This is a hackable text editor for the 21st century, as advertised by worldly-known GitHub. I’ve been using it for a couple of months and loving every single aspect of it. In fact, I’m writing this and every single other article in it using Markdown as a styling language before posting them to WordPress.

Best productivity apps: Todo.txt, Gitit and RescueTime

I’ve been using Evernote for a couple of months, but the clunky interface of the desktop version for Windows and the fact that there is no official Linux client really started to annoy me big time.

So I’ve started looking for the alternatives and Todo.txt in a combination with Gitit looks like a perfect alternative to me. So, what I’ve started doing is writing my notes inside a wiki that I’m running on my local machine (using Gitit as a platform).

I’m using Todo.txt as my to-do list natively in Linux using QTodoTxt and so far it works great! Been using it for a couple of months now and I see no reason why I won’t be using it throughout 2015.

RescueTime is not really a productivity app. It’s more of a way to see how productive you are really. With the native application running in the background, I can see how much of my time has been spent doing something productive. Native Linux client and Firefox add-on are a perfect combination for me.

Best tools for communication: Pidgin, my blog and Twitter

I’m really loving the way Pidgin is integrated in my operating system. I’ve been using it since 2013, but now I’m using it exclusively to chat with my Facebook friends. In fact, I’m opening Facebook no more than once a day now, which means that most of my time is spent doing something a little bit more productive.

I really found myself in the management of this blog. I’m enjoying every second of writing stuff for my audience and I’m pretty satisfied with the support I’m getting from you guys.

Twitter has been my primary social network since the end of the 2013. But, in 2014, I’ve started running two Twitter profiles, one personal, and one for my business communications. I’ve managed to bond with some awesome people and learn a lot by reading articles other people are suggesting to me through their Twitter feed.

Best cloud service: MEGA

Although I have 1 TB of space on OneDrive and one more TB of space in Mail.Ru Cloud, I have to select MEGA as my favourite for 2014. Unlike Mail.Ru Cloud and OneDrive it has a perfectly integrated Linux client and 50 GB of space is enough to satisfy my needs for now, although I’m planning to switch to some premium plan in the near future.

Best reading services: Kindle and Digg

It’s been a while since I’ve discovered Kindle ebook readers. I’m still thinking about whether should I buy one or not. In the meantime, I’m really enjoying reading books through the online interface of the Kindle reader. I have over 150 books in my library now thanks to the Free eBooks subreddit and a simple IFTTT recipe which sends me the daily digest of new posts. I haven’t payed a dime for any of the books in it and I have books that are probably worth more than $1,000 dollars by now.

Digg is the perfect way for me to stay in touch with the latest news from my favourite blogs (such as those in my blogroll in the sidebar).

Best multimedia services: Popcorn Time, Spotify and Clementine

Even though I’m not a huge fan of pirating (I’m all about open source software and creative commons), the fact is that I live in a country where most of the movies and TV shows are not available. Popcorn Time really helps me to be in touch with my favourite TV shows and I’m loving the simplicity and the design of the application itself.

I’m from Bosnia & Herzegovina, a country with no music streaming service at all. That’s why I’ve had to wake the hacker inside of me and found a solution to run Spotify as my choice. Basically, I’m using OpenVPN once every 15 days to log into my Spotify account and then I enter a “vacation mode”, which enables me to run Spotify for the next 15 days. And Spotify does have a Spotify for Linux Preview client which, although a bit unstable, does the job perfectly for me so far.

And now, why am I including Clementine in this list? Well, it’s because of the Internet streaming option. I’m a big Digitally Imported fan for quite some time and recently I’ve started listening to SomaFM in the background while I’m doing something productive. I’ve chosen Clementine because it’s the perfect out-of-the-box solution for streaming those two services. In fact, I’m listening to my favourite Digitally Imported station called Bass & Jackin’ House right now.

Games: 2048, 0h H1 and South Park: The Stick of Truth

I don’t have any desire to play any complicated graphical game anymore. I’ve started to be a fan of logical games such as 2048 and Oh H1. The reason why I’m loving these two games is because they’re pretty simple to play, and the fact is that I’m not playing them for hours like I’ve used to play games like World of Tanks and NBA by 2k Sports.

From time to time, everyone needs a good amount of laugh. That’s why I really enjoyed playing South Park video game. Simple graphical interface + a good amount of humour is the winning combination in my case. I really wish that there’s a Linux version of it.

You might also enjoy reading the Top Motivational Quotes I’ve Discovered in 2014.

Changing the design of my blog, desktop and twitter account

I feel pretty cyberpunk-ish lately so I’ve decided to change the whole look of three most important things to me: my blog, my Twitter account and my desktop.

I’m really feeling this concept art by a great artist called Andree Wallin. The art I like the most is called Headphones so I’ve decided to use it as my main inspiration for the design. So this is how my desktop looks like right now:

Screenshot from 2014-11-12 02:22:34 Screenshot from 2014-11-12 02:22:37

So what I did is I changed the background and then started to edit my Gtk theme and Purple Rain Conky configuration file. I did loose a couple of hours doing that, but I’m pretty satisfied with it right now and I’m getting a lot of positive feedback all over Google+ and Reddit for it.

Next thing I freshened up the design of my blog. So I’ve changed the theme and customized it a little. Hope this design works better for you. If not, contact me of course.

My Twitter is also re-designed, which means I basically only changed my avatar, header photo and the colour scheme, so I don’t have a lot to talk about that.

Oh, and the translation of elementary OS is going great! Although, I have to admit that I’m not a huge fan of Launchpad as a tool for the translation of such a big project.

 

What I’ve been doing lately? Translating elementary OS!

So, apart from writing my first semi-professional paper (which I wrote about – although in Bosnian – here) and organizing a contest on my blog where you could win a couple of Office 365 licenses for free, I started to fall in love into programming again. It’s been a couple of months since I programmed anything.

The last project I’ve been working on is working, but it has a hell of a lot of bugs. It’s called Sensitive Data Grabber and I’ve already written about it on my blog here. So, why ain’t I finishing it?

Well, the thing is that I’ve created that project using Visual Basic inside Visual Studio. You probably know that this kind of environment is Windows-specific. I’ve been spending most of my time lately using Linux as my primary operating system. I’ve found my perfect distribution and it’s called elementary OS (I already covered the reasons why here – again, in Bosnian language).

Now, because I don’t have enough knowledge in any programming language that can be run in my perfect distribution, I’m still adjusting. While I’m doing that, I’ve decided that I want to do something for the elementary community before I’m good enough to program some apps. Because of that, I’ve decided to start translating elementary OS to Bosnian language.

I’m not just getting started, I’ve already finished translating a lot of elementary-related projects. Now I only have seven (out of 37) projects left. That’s a little more than 2.5k strings to translate. It does seem like a lot, but I’m pretty confident that I will be able to finish that by the end of the year. Most of the operating system is already translated. By the time I finish it, I’ll probably be able to program some useful apps and then I’ll start to publish them using my own ppa.

I feel very optimistic right now. As the narrator says in the end of this great video:

I don’t know why, but.. I feel very excited about the future. Anything is possible now.

 

Update:

The translation of elementary OS is almost over! Only a couple of programs until you can use elementary OS without any problems if you come from Bosnia & Herzegovina!

LiBRE! 28 – Slobodni softver i internet stvari (1. deo)

Izašao je novi, 28. po redu broj LiBRE! časopisa. U ovom broju možete pročitati prvi dio teme Slobodni softver i internet stvari koju obrađujem u ime LiBRE! tima.

U prvom dijelu sam se zapitao možemo li računati na softverske gigante u uvođenje slobodnog softvera u internet stvari. Pored toga sam napravio uvod u to kako tačno rade pametni uređaji te tako napravio uvod za drugi dio članka u kojem ću obrađivati Spark projekat koji sam izdvojio kao najzanimljiviji projekat vezan za internet stvari koji se fokusira u potpunosti na slobodne tehnologije u svom biznis modelu.

Ukoliko ne želite da skidate čitav broj da biste pročitali tekst, tekst možete da preuzmete i iz za to posvećenog dijela moje web stranice.

Pored nastavljanja bavljenja ovom temom, u izradi je i moja prva ozbiljnija samostalna publikacija u kojoj se bavim u potpunosti drugačijom temom, uticajem muzike na ponašanje osobe. Ovo je prva tema koju obrađujem u svom cilju da savladam razumijevanje ljudskog ponašanja i načine preko kojih se ljudsko ponašanje može modifikovati u ličnu korist (pojam socijalni inžinjering). Kada rad bude završen, vratiću se regularnom blogingu.

elementary OS – Savršena distribucija za mene

Sada sam tek shvatio da iako mi je blog pun postova o Linuksu, trenutno nemam niti jedan post posvećen u potpunosti distribuciji koja je zadovoljila sve kriterijume da bude savršeni operativni sistem za moje potrebe: elementary OS.

Već sam pisao ponešto o svojem putu koji me je doveo sve do elementary-a kada sam se pridružio #budiUbuntu akciji blogeraša sa naših prostora u ovom postu, tako da se neću puno zadržavati tu nego ću vam ispričati zašto je baš elementary OS savršena distribucija za mene.

Ako ste ikada čuli za elementary OS, već znate da je prelijep. Nastao je kao fork Ubuntu-a sa željom da ga učine ljepšim. Prva verzija se zvala Jupiter i nemam ama baš nikakvih iskustva sa tom verzijom. Nakon toga slijedi Luna, i dalje aktuelna verzija elementary-a bazirana na Ubuntu 12.04 verziji i tu počinje moje putovanje, koje se sada nastavlja sa beta verzijama sledjećeg u nizu odličnih proizvoda elementary porodice: Freya.

Pa šta ga izdvaja iz većine toliko da ga smatram savršenim operativnim sistemom? Prije svega, naravno, moram da izdvojim njegovu ljepotu. Dosta je minimalističan sistem, nakon svakog mog klika operativni sistem se odaziva istovremeno, nešto na šta nisam baš navikao koristeći KDE distribucije i Prozore u prošlosti. Tu je i odličan Ubuntu repozitorij programa, tako da se uopšte ne brinem za to da postoji neki program pisan za Linuks platformu koji ja ne mogu da pokrenem.

elementary koristi vlastiti DE pod nazivom Pantheon, DE koji radi savršeno i dolazi pred-instaliran sa svim programima koji će vam ikada biti potrebni: za slušanje muzike, gledanje videa i fotografija, čitanje dokumenata, pretraživanje interneta, čitanje mailova i slično. Svaki od programa je jednostavno prelijep i većinu nisam nikada ni promjenio, međutim neki od tih programa jednostavno ne pružaju dovoljno mogućnosti za mene, tako da konstantno preferiram Firefox umjesto Midorija, Thunderbird mi zamjenjuje Geary, a što se filmova tiče jednostavno nikada ni na jednoj platformi nisam uspio da se odviknem od korišćenja VLC plejera, bez obzira na to koliko je Audience savršen program i radi bez ikakvih poteškoća.

Sistem jeste uveliko zatvoren i na sve strane se može čitati o tome kako njegovi developeri u dizajnu u mnogo čemu kopiraju Mac, međutim ne smatram ga kopijom Mac operativnog sistema iako postoje neke sličnosti koje ne mogu da se ne primjete.

Jednostavno obožavam to što je sistem minimalistički i funkcionalan. Ukoliko se pronađe neka stvar koja mi ne odgovara (tipa nedostatak minimise opcije u programima), poprilično je lako pronaći rješenje za tako nešto. Ukoliko se javi neki problem koji je potrebno riješiti, to što je sistem baziran na Ubuntu-u je veliki plus i većina rješenja se može naći tako što se u internet tražilici unese opis problema i na kraju doda riječ elementary ili Ubuntu.

Postoji neka draž u praćenju razvoja nekog operativnog sistema. To sam po prvi put osjetio kada sam instalirao Beta 1 verziju nove verzije operativnog sistema pod nazivom Freya. Iako mi se nakon same instalacije operativnog sistema promjene nisu činile toliko drastične da je potrebna nova verzija operativnog sistema za tako nešto, ekipa koja stoji iza elementary OS-a radi svakodnevno da donesu neke nove funkcije, neke nove izmjene u dizajnu i riješe neke nove bagove koje su mučile ovaj operativni sistem. Danas, nekoliko dana od Freya Beta 2 verzije, novi elementary se polako oblikuje u nešto fantastično. U nešto nevjerovatno. Neopisiv je osjećaj ponosa koji imam zbog toga što sam pratio to sve i učestvovao u njegovoj izradi prijavljivanjem ponekog baga i učestvovanjem u diskusiji u odličnoj službenoj Google+ zajednici (koja je i jedini razlog zašto koristim Google+ kao društvenu mrežu). Skoro svaki dan se iznenadim vrteći standardne komande za update-ovanje sistema u Terminal-u otkrivajući nove mogućnosti koje mi ovaj operativni sistem pruža.

Kombinacija prelijepog minimalističkog izgleda, ogromna količina dostupnog softvera, lakoća prilagođavanja sitnih problema koji me muče, lakoća pronalaska rješenja za probleme sa kojima se susrećem, odlična zajednica i fantastičan izgled (nešto što se ne može dovoljno puta naglasiti) su bila dobitna kombinacija za mene. Sada stojim u potpunosti iza elementary projekta, finansijski ih podržavam kad god sam u mogućnosti, i preporučujem elementary projekat svakom prilikom na koju naletim, pa tako i sa ovim postom.

Nisam počeo da pišem ovaj post sa ciljem da vas nagovorim da pređete na elementary (mada, naravno, jedna preokrenuta duša za mene znači mnogo). Smatram da je odabir prave distribucije proces sa kojim se svaki potencijalni Linuksaš sam treba suočiti i istražiti mnoge opcije prije nego što se odluči za konačno rješenje. Ovaj post pišem čisto iz razloga da navedem neke razloge zašto je elementary OS savršen operativni sistem za mene.

Donacijama možemo da napravimo razliku

NAPOMENA: Ovo je stariji članak. Objavljen je u LiBRE! magazinu u 16. broju. Članak prenosim u cjelosti kao takav bez ikakvih izmjena. Ukoliko vas zanimaju članci na ovu temu svakako preporučujem da prelistate LiBRE! arhivu.

Mi smo kao ljudska rasa dosad napravili velike korake – u pogrešnom smeru. Da, napravili smo računare, internet, otišli na mjesec, izlečili poneku bolest… Imamo mi tih nekoliko dobrih stvari koje smo napravili i uradili. A sa druge strane? Nuklearne, hidrogene i druge vrste bombi, terorizam, svaki pedalj zemlje je pod nečijim vlasništvom, svaki komad prirode je pod nečijim vlasništvom, ropstvo (i ono staromodno i ovo novo u 21. veku kada jednostavno cele dane radiš za nečiji drugi profit i jedva preživljavaš), dečja pornografija i tako dalje. Prisvojili smo sebi čitav svet jednostavno. Iako živimo sa ogromnim brojem drugih životinjskih i biljnih vrsta, nema tog dijela zemlje koji nije u vlasništvu ili neke osobe, ili neke korporacije, ili neke države. Čak smo i Antarktik uspjeli podijeliti među sobom onoliko koliko ga možemo iskoristiti – za ostatak naravno nikoga nije briga (svejedno će se istopiti u skorijoj budućnosti).

Moram priznati da je ovo fascinirajuće. Dobili smo čitavu jednu planetu (zapravo ukrali od svih drugih biljnih i životinjskih vrsta, ali nećemo u detalje) da se množimo, gradimo, rušimo, iskorišćavamo… a jedina stvar koja je u 2013. još uvijek slobodna jeste nešto što smo sami napravili – internet. Zašto je tako? Pa odgovor je dosta jednostavan, zato što ne pripada nikome i zato što je odavno prešao tu granicu kada može da bude pod nečijom kontrolom. Svako ima pravo da radi šta hoće i kad hoće na njemu, niko ga ne kontroliše, niko korisniku ništa ne brani da posećuje, niko mu neće pokucati na vrata zbog nekoliko klikova… dobro, to je bilo prije nekoliko godina, i zanimljivo je koliko se toga promjenilo u pet do deset godina.

U kakvom stanju je internet danas? Pa dobro, još uvek je on na neki način slobodno mjesto, ali je na dobrom putu da i on postane nečije vlasništvo. Imamo na jednoj strani ljude koji su obični korisnici i koji rade sasvim obične radnje za današnje vreme na njemu: pričaju sa prijateljima, skidaju muziku, gledaju filmove, čitaju vesti i to je manje više to. Daleko od toga da ne postoje ljudi koji rade još mnogo više od ovoga na internetu, ali su takvi ljudi ipak manjina. Sa druge strane… pa sa druge strane stoje vlade (pre svega Američka, ali ne zaostaje za njom ni vlada Velike Britanije, Nemačke i Holandije), Holivud, Silikonska dolina i svako drugi koji očekuje da će ostvariti profit od nečega što je ništa drugo nego pravilno poredan zbir nula i jedinica. Takva računica jednostavno nije moguća bez potpune kontrole. Nule i jedinice se lako kopiraju u tom istom redosledu i imamo kopiju tog istog proizvoda koji možemo proslediti dalje, nešto što se ne može sa recimo hranom, pićem, računarima… Dakle očekivati da se zaradi nešto prodavanjem jednog istog zbira nula i jedinica različitim korisnicima koji sami mogu sa tim zbirom da rade kakve god radnje požele (uključujući i kopiranje) jeste sasvim nerealno za očekivati i jednostavno nemoguće za ostvariti. Zato smo došli u vreme kada imamo DMCA tužbe svakodnevno i kada Google i Microsoft uklanjaju milione rezultata pretraga zato što krše autorska prava, a neke od tih cenzura su čak i protiv programa sa otvorenim kodom.

Rešenje?

Umesto da forsiramo ovakve načine za poslovanje, potrebno je napraviti mnogo jednostavnije rešenje za naplaćivanje: donacije. Sa jedne strane bi tada imali korporacije koje bi zapošljavale programere da naprave što bolji proizvod da bi korisnici baš njega koristili, a taj proizvod im se mora dosta svideti da bi mu donirali nešto (dakle mora biti ispravan, bez bug-ova, brz, pouzdan, grafički lep i da odradi posao kako treba). Sa druge strane bismo imali obične korisnike koji mogu da pristupaju svemu što požele, a to ne smatram pogubnim za proizvođače. Još nisam upoznao osobu koja ne bi pogledala neki film u kinu umesto na laptopu. Još nisam upoznao osobu koja bi se bunila da poseti koncert autora za koga je čuo preko interneta i svidela mu se. Još nisam upoznao ni osobu koja ne bi platila određenu količinu novca autoru da dobije čvrstu kopiju onoga što mu proizvođač nudi (tipa neki program, film ili muziku na CD-u ili USB-u). Dakle imamo alternativan način zarade i u primeni je u dosta manjih firmi u današnje vreme.

Šta bismo sve dobili time?

Kao prov kvalitetnije proizvode i proizvođače te zadovoljnije korisnike. Dobili bi novu kreativnu radnu snagu jer bi sigurno postojao neko od nas ko bi pokušao da bude deo u snimanju nekog filma ili bi pokušao da snimi pesmu kada bi jednostavno mogao da dobije program preko kojeg bi mogao to da uradi, a da ne mora da plati za takav program nekoliko stotina ili čak i nekoliko hiljada dolara. Naučna dostignuća bi bila mnogo veća kada bi svi naučnici mogli da imaju sve informacije koje im trebaju na raspolaganju dvadeset četiri sata u danu svakog dana. Verovatno ne bi napredovala isključivo jedna firma ili isključivo jedna država – čitava ljudska zajednica bi napredovala, ovaj put u pravom smeru.

Šta bismo izgubili?

U početku bi verovatno bio manji profit kada bi se više ljudi okrenulo ovom načinu zarade, međutim ako bi privukli više ljudi i napravili kvalitetan proizvod, ne vidim razlog zašto se za taj proizvod ne bi donirala velika količina novca. Dakle, u početku bi takve firme izgubile deo svog novca. Ali moramo se zapitati šta je postao novac u današnje vrijeme? Ništa drugo nego još jedan zbir pravilno poslaganih nula i jedinica.

Šta mogu ja kao pojedinac da uradim?

Ovaj korak jeste vrlo jednostavan, ali smo u takvom vremenu kada bi taj jedan ispravan korak danas doneo mnogo lepše sutra kada je tehnologija u pitanju – doniraj. Mnogo ljudi jednostavno nije svesno da za skoro svaki program postoji neka besplatna alternativa. Možda nije bolja ili brža ili grafički privlačnija od drugih komercijalnih proizvoda, ali ne smeš da zaboraviš da su ti proizvodi lošiji samo zato što njegovi autori nisu u dovoljnoj meri podržani od strane običnog korisnika. Dakle, umesto da platiš 150 dolara na neki XYZ program će ti služiti za određeni posao kao što si imao u planu, doniraj 100 dolara nekom ZYX programu koji ima slične mogućnosti i možda je za stepenicu niži od tog komercijalnog. Na taj način ćeš dobiti program sa kojim ćeš se morati verovatno malo potruditi i napraviti tri klika umesto dva, ali daćeš svoju podršku nekim dobrim programerima koji su se potrudili da ti pruže tu tehnologiju i još će ti ostati 50 dolara u džepu. Kada bi dobar deo nas tako postupao, imali bi neviđene koristi, i kao pojedinci, i kao zajednica, a komercijalni programi bi postepeno mogli nestaju u potpunosti, muzika bi se sve više davala besplatno, a možda bismo tokom naših života doživeli i da možemo da gledamo neke filmove bez straha da nam policija zbog toga pokuca na vrata. Dakle sve što je potrebno je napraviti jedan korak u suprotnom smeru od onoga na koji smo navikli.

Koje softverske firme vas kontrolišu?

NAPOMENA: Ovaj blog post sam napisao prije mnogo vremena (dovoljno daleko da bude stariji od ideje da uopšte napravim blog). Sve do sada nije objavljen nigdje, a sada sam dobio želju da ga podijelim sa javnošću i na taj način malo popunim svoj blog. Post je ostao neizmijenjen u cjelosti i kao takav kopiran iz LibreOffice-a, tako da su podaci malo stariji a stil pisanja takav kakav jeste.

U zadnja dva mjeseca smo stalno bombardovani činjenicama da postoji neko ko upravlja svime što radimo na internetu. Od toga da mogu da skupljaju metapodatke o našim pozivima i SMS porukama, preko toga da čitaju naše mejlove, Facebook razgovore, objave na Twitter-u i aktivnosti na Youtube-u. Podaci koje smo saznali u zadnja dva mjeseca nam daju do znanja da negdje postoji računar koji zna više o nama od naših prijatelja, porodice, pa čak i od nas samih. Mi ne znamo šta smo pretraživali po Google-u prije godinu dana u ovo vrijeme, ali postoji neki računar u svijetu koji to zna. Moguće je čak i da postoji više računara koji to znaju. Recimo, jedan u Google-ovoj korporaciji, drugi u NSA kojem je Google dostavio te informacije, treći na teritoriji naše države koji su na neki način pokupili te informacije od prethodna dva računara a četvrti negdje od strane nekoga ko je uspjeo da se dokopa informacija sa bilo kojeg od prethodna tri računara. Ovo je samo pretpostavka, ali ne čini se toliko nemoguća, zar ne?

Odavno je već rečeno da ako ništa ne plaćate za neki servis, vi sami ste produkat. To je već odavno činjenica u svijetu računara i interneta. Primjer: ne plaćate gmail korisnički račun, gledanje videa na YouTube-u i ne plaćate pretrage preko Google-ove tražilice, ali gledate reklame, što je jednostavan način da oni zarade na vama. Sada ću vam dokazati da postoji ne samo jedna, nego nekoliko firmi koje vas u potpunosti kontrolišu.

1. Google vas kontroliše. Svjestan sam kakvu izjavu sam dao i stojim iza nje. Uzmimo tipičnog korisnika, recimo da se zove Marko. Marko ima smartphone sa Android operativnim sistemom. Taj sistem je Google-ov produkt. Preko njega će pretraživati nešto po internetu. Koristiće za to Google-ovu tražilicu. Recimo da želi da objavi video, na kojem će to servisu uraditi? Na YouTube-u, još jednom Google-ovom servisu. Da bi objavio video, mora da napravi korisnički račun, a pošto YouTube ne dozvoljava niti jednu drugu mejl adresu, mora da napravi gmail adresu. Ne pričam o sitnim radnjama, pričam o radnjama koje radi milijarda ljudi svakoga dana. Google vas jednostavno kontroliše. Mnogi ne mogu da zamisle niti dan bez njegovih servisa, zar ne? A nisam niti spomenuo Google Chrome, Chrome OS, Google Calendar i ostalo. Čak i kada je njihov mali servis kao što je bio Google Reader nestao nastala je pometnja, šta bi se tek desilo sa većinom nas kada bi nestao čitav Google?

2. Microsoft vas kontroliše. Microsoft nije ništa bolji od Google-a. Recimo da uzmete neki laptop koji vam se sviđa, platite nekoliko stotina ili čak i hiljada eura za njega. Uz njega dođe Windows 8. Da li ga možete koristiti odma? Ne. Morate se prijaviti. Da bi se prijavili, morate napraviti Outlook korisnički račun. Praktički nećete moći pristupiti vašem laptopu od hiljadu eura bez pravljenja Outlook adrese. Jedini način da to uradite jeste da označite da imate poteškoće sa internetom prilikom podešavanja koje se pojavljuju pri samom dizanju sistema i tu ćete dobiti sasvim malu opciju da napravite lokalni korisnički račun za Windows. Većina korisnika vjerovatno ni ne zna za tu opciju, a u Windows 9, ako ne već i u Windows 8.1 operativnom sistemu čak će i ta mala i trenutno sakrivena opcija vjerovatno da nestane. Windows i dalje zauzima ogroman dio tržišta kada su desktop računari i laptopi u pitanju, nekih 80% recimo (ovo je samo pretpostavka), svi će postepeno preći na Windows 8. Možda kada izađe Windows 9, možda tek kada izađe Windows 10, ali hoće, isto kao što su svi prešli na Windows XP. E sada, po mom iskustvu sa Windows 8, ljepši je, brži je, troši manje baterije na laptopu i ima neke fantastične aplikacije – besplatne. Naravno, besplatne su samo na prvi pogled, jer većina aplikacija (čak i one koje dolaze sa samim sistemom) prikazuje reklame. Dakle, nije im dosta stotinu-dvije dolara koje su uzeli od vas kad ste kupili sam računar/laptop i još vas natjerali da napravite njegovu mejl adresu čak i ako je niste željeli, već vas i sam sistem bombarduje reklamama. Postoje i neke besplatne Xbox igre za njega, ali naravno, i one su pune reklama osim ako ne uplatite malu količinu novca na njihov račun. Poslije toga, da bi uživali u tim igrama ili omogućili neke dodatne nivoe, opet morate platiti. Ne zaboravimo i biznis koji se odvija preko Microsoft-ovog Office paketa koji opet košta nekoliko stotina dolara. Dakle, Microsoft vas kontroliše.

3. Facebook vas kontroliše. Facebook je mnogo drugačiji od dvije prethodne firme. Facebook nema više servisa, ima samo jedan. Ali, na tom jednom servisu vršite komunikaciju sa svim vašim prijateljima, pa čak i ljudima koje ne znate. Stavljate lične fotografije, stavljate fotografije prijatelja, ponekad i neki video zaluta, događaji, aplikacije, fan stranice, grupe… Da se ne lažemo, Facebook nije uopšte loš servis, samo ga većina ljudi ne koristi kako treba. Kao posljedica toga, Facebook ima sve o nama, od imena i prezimena, preko broja telefona, slika i videa, pa sve do dokaza o skoro svim postupcima koje smo uradili u zadnjih par godina. Neke od njih nisu legalne, a zbog nekih ne bi nikada izašli iz kuće od srama kad bi izašli u javnost. Ali kada malo bolje razmislimo, sve ovo već jeste u javnosti, sve se ovo već krije negdje na nekim serverima u SAD-u hiljadama kilometara udaljenim. Većina nas te servere nikada nije vidjela čak niti na slici, a opet smo dovoljno glupi da im povjerimo sve moguće informacije o nama. Dakle strancima smo dali sve informacije koje nikada ne bismo voljeli da dođu ni do naših najbližih, a kamoli do nekog stranca?

Slična priča se ponavlja i sa Apple-om, mada nisam dovoljno upoznat sa njihovim proizvodima da bih mogao da napišem malu priču o tome kao što sam uradio sa ove tri firme. Istina jeste da mi više jednostavno nemamo kontrolu nad svojim podacima. Istina jeste da ne trebamo stavljati naše podatke u cloud servise koje vode nepoznate kompanije na nepoznatim serverima. Istina jeste da trebamo uzmati naše podatke nazad sa takvih stranih servisa koje nude strane kompanije u stranim državama na serverima koje ni na slici nismo vidjeli niti jednom u svom životu niti znamo nekoga ko je vidjeo te servere. Trebamo da razvijemo decentralizovane sisteme. Trebamo da vratimo naše podatke nama, i tada, i samo tada ćemo biti sigurni da nam ih niko neće ukrasti, niti vlada, niti neke korporacije. Trebamo voditi sami svoje servere i razmjenjivati podatke sa osobama sa kojima vjerujemo – i samo sa njima.

Ubuntu utopija #budiUbuntu

Postoji nešto što nas izdvaja iznad miliona i miliona drugih vrsta koje su živile nekada u istoriji naše planete: snalažljivi smo i držimo se zajedno.

Naravno, to držanje zajedno je često narušeno. Svake godine desetine hiljada ljudi izgubi svoj život raspravljajući se oko nekog mitskog bića za koje ne možemo da potvrdimo niti da postoji niti da ne postoji. Ljubomora nas čini užasnim osobama. Imamo različite poroke i u zavisnosti od tih poroka radimo neke užasne stvari.

Ali, kada upoznamo osobu bez da joj znamo spol, boju kože, religijska uvjerenja i godine, nevjerovatne stvari se događaju. Jednom kada se udaljimo od osnovnih predrasuda koje su sastavni dio svakoga od nas, postajemo dio zajednice, a ta zajednica je sposobna da uradi mnogo toga. To smo dokazali tokom poplava koje su ove godine pogodile naša područja. To dokazujemo svake godine protestima širom svijeta i na još bezbroj primjera. Odbacimo predrasude i postanimo dio zajednice.

Biti ubuntu znači biti dio zajednice. Biti ubuntu znači biti dio nečega većeg od nas. Biti ubuntu znači pomagati jedni drugima. Biti ubuntu znači uzimati od zajednice, ali joj u istoj mjeri i vraćati nazad. Biti ubuntu znači biti slobodan. Biti ubuntu znači biti srećan.

Može se smatrati da je čitava Linux zajednica nastala na ovim principima. Međutim, Ubuntu zajednica je najrasprostranjenija. Kao takva, učinili smo mnogo toga. Kreirali smo najpopularniju Linux distribuciju, kreirali smo jednostavno prelijepu Linux distribuciju, kreirali smo Linux distribucije za početnike, kreirali smo nekoliko korisničkih okruženja, odličan menadžer paketa, distribucije za ispitivanje penetracije, distribucije za edukaciju korisnika, naš softver se koristi u državnim institucijama, prilagođeni smo školama, umjetnicima, drugačijim jezicima…

Iz jednog projekta su nastale desetine odličnih projekata, svaki sa svojom posebnom namjenom i svaki na svoj način važan za zajednicu. Sve smo to omogućili držeći se ubuntu principa. Zašto ne bi i ti? Odbaci predrasude, uzmi prazan DVD i istraži sa nama ubuntu utopiju.

Ovaj post je moj drugi doprinos #budiUbuntu akciji. Moj prvi doprinos se nalazi ovdje.

Moj put od Fedore preko Archa do Ubuntu derivata #budiUbuntu

Dakle, kao i svaka osoba na ovoj planeti, prije nešto više od godinu dana sam počeo biti bombardovan sa člancima o vijestima koje nam donosi zviždač (eng. whistleblower) Edward Snowden. Saznao sam koliko je NSA duboko zavukla nos u naše guzice. Otprilike u isto vrijeme sam završio srednju školu te samim tim imao ogromnu količinu slobodnog vremena. To vrijeme sam iskoristio da bih se fokusirao na mrežnu sigurnost. Studirajući inženjersku informatiku znao sam da ću prije ili kasnije morati da se odlučim za neki dio računarstva koji me najviše zanima, a oduvijek me fascinirala sigurnost u moderno doba.

I tako, malo povučen od strane Snowdena i ljudi koji su na redditu pomagali jedni drugima da izbjegnu nadzor od strane NSA, malo povučen željom da naučim što više mogu o sigurnosti u digitalnom dobu, naletih na to čudo zvano Linux.

Odma u početku mog Linuxaškog puta, ljudi su me odvajali od Ubuntua govoreći mi da Canonical nije ništa bolji od Microsofta, da ni Ubuntu derivati nisu ništa bolji što se tiče privatnosti, da Ubuntu koristi neka stara softverska rješenja u sklopu svog sistema i slične stvari, međutim u tom trenutku moj put kroz Linux je bio neizbježan. Počeo je sa Fedorom pa me odveo sve do Arch Linuxa u to doba.

U svakom od isprobanih ne-Ubuntu slučajeva pojavljivalo se nešto što mi je falilo, neki program, neka funkcija, nešto što bi me zadržalo na njemu više nego na crackovanom Prozoru sa kojim sam napravio dual boot. Kao malo razvijeniji početnik u Linux svijetu, moj propast sa Arch Linuxom je bio neizbježan, te sam se nakon njega odvojio od Linux svijeta na neko vrijeme, ostavljajući raspadnut sistem za sobom i kriveći AMD zbog njihove užasne podrške za vlasničke drajvere na Linux platformi.

Nekoliko mjeseci kasnije naletio sam na jednu novu distribuciju koja mi je zapala za oko: elementary OS Luna. Prelijepo dizajnirana, troši minimalno resursa, stane na običan CD (čime se malo koja distribucija današnjice može pohvaliti)… Instalirao sam ga i po prvi put postao dio Ubuntu zajednice.

Sistem je prelijep i i dalje je moj glavni izbor što se tiče distribucije. Sve probleme na koje sam našao sam uspješno riješio. Ukoliko mi DuckDuckGo pretraga, koja je obično uključivala kratak opis problema i riječ elementary, nije pomogla, obično bih samo zamijenio riječ elementary sa riječi Ubuntu i našao bih rješenje svog problema. Uz odličan Ubuntu repozitorij i prelijep elementary izgled osjećao sam se izvanredno i moj procenat korištenja Linuxa ispred Prozora se popeo sa 20 na 70 posto vremena provedenog za laptopom.

Prošlo je već pola 2014. godine i elementary OS Luna je odavno postao zastareo sistem. Ubuntu 14.04 je već odavno izašao, kao i većina derivata baziranih na njemu, međutim novi elementary se još uvijek zvao Isis i čekao ga je dalek put do svoje beta verzije. Vođen prethodnim pozitivnim iskustvom sa lakoćom rješavanja problema na elementary derivatu, pokušavam Ubuntu, GNOME Ubuntu i na kraju se odlučujem za Kubuntu osjećajući se pomalo nostalgično za KDE interfejsom koji me je doveo u Linux svijet i koji sam koristio u svakoj distribuciji prije instalacije Lune. Ovaj punokrvni KDE sistem mi je pružio sve što sam ikada trebao i njegov korganizer softver je nešto što sam mjesecima bezuspješno tražio na svom Prozoru. Moje vrijeme provedeno na Linux platformi se sada već povećalo na 90%, koristeći Prozore samo kada trebam da pokrenem neke virtualne mašine ili imam potrebu da se malo opustim uz World of Tanks.

elementary OS je u međuvremenu promjenio ime u Freya te je izašla prva beta verzija. Vođen prethodnim pozitivnim iskustvom sa oba Ubuntu derivata (elementary kao ljepoticom i Kubuntuom kao punokrvnim sistemom koji ima sve što trebam), po prvi put kreiram trostruki boot i osjećam se savršeno sa svoja dva ljubimca: Freyom i Kubuntuom. Razmišljao sam o tome da im dam neka posebna imena kao što Savesna svoj računar naziva Toše, ali sama imena distribucija mi se čine savršena, tako da se sa ponosom predstavljam internetu kao Kubuntaš i elementaš.

Ovaj post je moj doprinos #budiUbuntu akciji. Ovom prilikom bih se zahvalio Milošu Miladinoviću na pokretanju ideje. Vrlo vjerovatno u vrlo kratkom vremenu od objavljivanja ovog teksta slijedi još jedan o Ubuntu filozofiji čime ću da upotpunim svoj doprinos #budiUbuntu akciji.