My Last Post on This Domain

OK guys,

I think that it is time for me to publish the last post on this blog using WordPress as a domain. As you probably already know, GitHub is my favorite company and I have decided to switch my blog to a completely new domain.

I have published a couple of posts exclusively on the new domain and backed up every post from this domain to my new address (with one exception, but I’m working on it). I feel confident now to make the switch and I started to feel really comfortable using GitHub + Jekyll as a blogging platform, so I’ve decided to drop by and say good bye to my old domain.

From now on, you can follow me on r3bl.github.io. Be sure to use the http version of the site because https version is currently not properly implemented in the code. If you run into some issue while browsing the site or you miss a feature that I had implemented on this domain, feel free to report it here.

As always, you’re more than welcome to contact me anytime on aleksandar.todorovic@mail.ru. I hope that you’ll continue to read me on my new address.

Sincerely,
Aleksandar Todorović

Advertisements

Da li su dobri muzički producenti ujedno i dobri psiholozi? [eksperiment]

NAPOMENA: Ovaj članak nije ograničen na neki muzički žanr, preporučujem svim čitaocima da ga pročitaju bez obzira šta da slušate.

U prethodno objavljenom postu sam već najavio svoje najnoviji rad na temu o tome da li muzika može da utiče na ponašanje određene osobe. Prije nekih 10 dana sam počeo da se bavim time i još uvijek sam fazi pisanja draftova i traženja kvalitetne literature da bih uradio rad na nivou.

Međutim, tokom mog procesa traženja materijala, naišao sam na jedan zanimljiv tvit koji tvrdi da je dobar muzički producent ujedno i dobar psiholog. Nisam ga razumio, pa sam odlučio da pročitam članak na koji se taj tvit odnosi. To me je dovelo do ovog članka u kojem se objašnjava šta je tačno muzički producent. U članku se samo nekoliko puta spominje ta izjava bez detaljnog objašnjenja kako tačno muzički producenti utiču na psihu kod ljudi, temu koju objašnjavam u svom radu.

Da bih samo dodirnuo površinu toga, odlučio sam da malo prostudiram temu u obliku ovog posta, čisto da zaintrigiram vašu maštu.

Dakle, dobar muzički producent je ujedno i dobar psiholog. To je izjava iza koje stojim. Potrudiću se da ukratko objasnim i zašto.

Svi smo tokom svog života čuli makar jednu pjesmu u kojoj je tekstopisac pogodio neku našu bolnu tačku i natjerao nas da se osjećamo na određeni način na koji smo se osjećali. Međutim, mnogo manje pažnje se posvećuje muzičkim producentima, ljudima koji muziku ukomponuju sa tekstom i preko nje izraze svoje emocije. Zašto je to tako, trenutno ne mogu da sa sigurnošću tvrdim. Jedini razlog koji mi pada na pamet jeste taj što se samoj muzici moramo u potpunosti prepustiti da bi ona izazvala u nama ono nešto, dok to nije jednak slučaj i sa tekstovima u pjesmama.

Zato želim da uradim jedan eksperiment. Izazivam vas da na nekom malo kvalitetnijem ozvučenju (bile to slušalice, malo kvalitetniji zvučnici ili nešto treće) poslušate sledjeće pjesme. Dakle jedino što ne dolazi u obzir jeste slušanje preko telefona, zvučnika od laptopa ili slušalica od jedan euro. Ja ću vam tačno opisati kako će vas pjesma natjerati da se osjećate, a vi me slobodno kontaktirajte i recite mi da li sam pogriješio ili ne. Poslušajte pjesmu sa zatvorenim očima, nakon što se pjesma završi, pročitajte tekst u kojem sam opisao tačno kako ćete se osjećati dok slušate pjesmu i napravite usporedbu. Garantujem da će se mišljenja poklopiti u minimalno tri od pet slučajeva.

Prva pjesma: Netsky – Lost In This World

Sam žanr ove pjesme vam se možda nije svidio, ali ste se osjećali uznemireno dok ste je slušali. Kroz misli vam je prošla osoba koju ste nekad imali, ali je izgubili. Mislili ste o njoj, osjećali ste se nervozno i u vama je počela da se nakuplja određena doza bijesa.

Druga pjesma: The xx – Intro

Za razliku od prvog eksperimenta, ova pjesma nije dotaknula vaše emocije u negativnom smislu. Zapravo nije ih dotakla ni u dobrom smislu. Sve što ste osjećali jeste osjećaj relaksacije, i svi problemi su nestali na tih nekoliko minuta.

Treća pjesma: Blackmill feat. Veela – Life

Zbog ove pjesme ste se osjećali srećno. Osjećali ste kako se nalazite na nekoj plaži, toplo sunce vas je grijalo, a vi ste se osjećali bespokojno. U glavi ste imali osjećaj kao da su svi problemi postepeno nestali, a do kraja pjesme ste imali osjećaj kao da ste upravo proživjeli jedan od najljepših trenutak vašeg života.

Četvrta pjesma: Noisia – Tommy’s Theme

Osjećali ste se prljavo. Zamislilili ste se u nekoj post-apokaliptičnoj situaciji u kojoj je čitav svijet uništen ljudskom glupošću. Sav bijes je u vama proradio u tom trenutku.

Peta (i posljednja) pjesma: Porter Robinson – Unison

Ovo je vrlo posebna pjesma na listi jer ne budi jedno osjećanje u slušaocima, nego više njih. U samom početku niste znali šta da očekujete i kako da se osjećate. Kada se taj dio pjesme završio i kada je krenuo drugi, osjećali ste se opušteno, svaka nota vam je odgovarala, čak i ona jedna jedina za koju ste u tom jednom trenutku pomislili da je pogrešno odsvirana. Međutim, na vaše iznenađenje, pjesma je krenula da vas diže, da se osjećate živo. I tu je završio drugi dio pjesme. U trećem dijelu pjesme ste se osjećali onako kako zamišljate da ćete da osjećate kada bi nekada probali neku drogu. Sav ovaj proces se još jednom ponovio.

Ukoliko vas je članak zaintrigirao, pozivam vas da mi se javite i da podijelite sa mnom rezultate ovog eksperimenta. Javiti mi se možete na nekoliko načina, putem mail-a, koristeći Facebok, Tviter ili komentirajući direktno ispod članka koristeći vaš WordPress nalog.

LiBRE! 28 – Slobodni softver i internet stvari (1. deo)

Izašao je novi, 28. po redu broj LiBRE! časopisa. U ovom broju možete pročitati prvi dio teme Slobodni softver i internet stvari koju obrađujem u ime LiBRE! tima.

U prvom dijelu sam se zapitao možemo li računati na softverske gigante u uvođenje slobodnog softvera u internet stvari. Pored toga sam napravio uvod u to kako tačno rade pametni uređaji te tako napravio uvod za drugi dio članka u kojem ću obrađivati Spark projekat koji sam izdvojio kao najzanimljiviji projekat vezan za internet stvari koji se fokusira u potpunosti na slobodne tehnologije u svom biznis modelu.

Ukoliko ne želite da skidate čitav broj da biste pročitali tekst, tekst možete da preuzmete i iz za to posvećenog dijela moje web stranice.

Pored nastavljanja bavljenja ovom temom, u izradi je i moja prva ozbiljnija samostalna publikacija u kojoj se bavim u potpunosti drugačijom temom, uticajem muzike na ponašanje osobe. Ovo je prva tema koju obrađujem u svom cilju da savladam razumijevanje ljudskog ponašanja i načine preko kojih se ljudsko ponašanje može modifikovati u ličnu korist (pojam socijalni inžinjering). Kada rad bude završen, vratiću se regularnom blogingu.

What exactly is a hacker?

Quote:
Not to be confused, hacker is a person who wants to share his knowledge about computers with others. Hacker is every person who thinks in an unconventional way. An idea that a hacker is someone who does something malicious is an idea created in Hollywood.

This is a quote from a report about a hacking convention called BalCCon 2k14 that took place for the second year in a row in Novi Sad, the second biggest city in Serbia.

I think that this quote describes perfectly what a hacker is. I feel kinda tired of all those “you call yourself a hacker, you’re going to end up in jail” conversations and Google+ posts in hacker communities where idiots ask stuff like: “teach me how to hack fb plz”.

I do realize that 95% of people don’t understand us who call ourselves hackers and I do realize that they will probably never learn, but I feel so tired of this that I had to share this quote with you.

If you’re not sure what a hacker is, I suggest you to start learning by reading this Wikipedia article about a term hacker. You will start to realize that the hacker is a much more broader term than the one you have in mind, although I don’t think that this article explains it a lot.

In the end of this post, I want to share another quote with you. This quote is from Bruce Schneier‘s book called Secrets and Lies (2000) and I think that this definition covers it all.

Quote
A hacker is someone who thinks outside the box. It’s someone who discards conventional wisdom, and does something else instead. It’s someone who looks at the edge and wonders what’s beyond. It’s someone who sees a set of rules and wonders what happens if you don’t follow them. A hacker is someone who experiments with the limitations of systems for intellectual curiosity.

EDIT:
Here are some other articles written about what a term hacker is.

elementary OS – Savršena distribucija za mene

Sada sam tek shvatio da iako mi je blog pun postova o Linuksu, trenutno nemam niti jedan post posvećen u potpunosti distribuciji koja je zadovoljila sve kriterijume da bude savršeni operativni sistem za moje potrebe: elementary OS.

Već sam pisao ponešto o svojem putu koji me je doveo sve do elementary-a kada sam se pridružio #budiUbuntu akciji blogeraša sa naših prostora u ovom postu, tako da se neću puno zadržavati tu nego ću vam ispričati zašto je baš elementary OS savršena distribucija za mene.

Ako ste ikada čuli za elementary OS, već znate da je prelijep. Nastao je kao fork Ubuntu-a sa željom da ga učine ljepšim. Prva verzija se zvala Jupiter i nemam ama baš nikakvih iskustva sa tom verzijom. Nakon toga slijedi Luna, i dalje aktuelna verzija elementary-a bazirana na Ubuntu 12.04 verziji i tu počinje moje putovanje, koje se sada nastavlja sa beta verzijama sledjećeg u nizu odličnih proizvoda elementary porodice: Freya.

Pa šta ga izdvaja iz većine toliko da ga smatram savršenim operativnim sistemom? Prije svega, naravno, moram da izdvojim njegovu ljepotu. Dosta je minimalističan sistem, nakon svakog mog klika operativni sistem se odaziva istovremeno, nešto na šta nisam baš navikao koristeći KDE distribucije i Prozore u prošlosti. Tu je i odličan Ubuntu repozitorij programa, tako da se uopšte ne brinem za to da postoji neki program pisan za Linuks platformu koji ja ne mogu da pokrenem.

elementary koristi vlastiti DE pod nazivom Pantheon, DE koji radi savršeno i dolazi pred-instaliran sa svim programima koji će vam ikada biti potrebni: za slušanje muzike, gledanje videa i fotografija, čitanje dokumenata, pretraživanje interneta, čitanje mailova i slično. Svaki od programa je jednostavno prelijep i većinu nisam nikada ni promjenio, međutim neki od tih programa jednostavno ne pružaju dovoljno mogućnosti za mene, tako da konstantno preferiram Firefox umjesto Midorija, Thunderbird mi zamjenjuje Geary, a što se filmova tiče jednostavno nikada ni na jednoj platformi nisam uspio da se odviknem od korišćenja VLC plejera, bez obzira na to koliko je Audience savršen program i radi bez ikakvih poteškoća.

Sistem jeste uveliko zatvoren i na sve strane se može čitati o tome kako njegovi developeri u dizajnu u mnogo čemu kopiraju Mac, međutim ne smatram ga kopijom Mac operativnog sistema iako postoje neke sličnosti koje ne mogu da se ne primjete.

Jednostavno obožavam to što je sistem minimalistički i funkcionalan. Ukoliko se pronađe neka stvar koja mi ne odgovara (tipa nedostatak minimise opcije u programima), poprilično je lako pronaći rješenje za tako nešto. Ukoliko se javi neki problem koji je potrebno riješiti, to što je sistem baziran na Ubuntu-u je veliki plus i većina rješenja se može naći tako što se u internet tražilici unese opis problema i na kraju doda riječ elementary ili Ubuntu.

Postoji neka draž u praćenju razvoja nekog operativnog sistema. To sam po prvi put osjetio kada sam instalirao Beta 1 verziju nove verzije operativnog sistema pod nazivom Freya. Iako mi se nakon same instalacije operativnog sistema promjene nisu činile toliko drastične da je potrebna nova verzija operativnog sistema za tako nešto, ekipa koja stoji iza elementary OS-a radi svakodnevno da donesu neke nove funkcije, neke nove izmjene u dizajnu i riješe neke nove bagove koje su mučile ovaj operativni sistem. Danas, nekoliko dana od Freya Beta 2 verzije, novi elementary se polako oblikuje u nešto fantastično. U nešto nevjerovatno. Neopisiv je osjećaj ponosa koji imam zbog toga što sam pratio to sve i učestvovao u njegovoj izradi prijavljivanjem ponekog baga i učestvovanjem u diskusiji u odličnoj službenoj Google+ zajednici (koja je i jedini razlog zašto koristim Google+ kao društvenu mrežu). Skoro svaki dan se iznenadim vrteći standardne komande za update-ovanje sistema u Terminal-u otkrivajući nove mogućnosti koje mi ovaj operativni sistem pruža.

Kombinacija prelijepog minimalističkog izgleda, ogromna količina dostupnog softvera, lakoća prilagođavanja sitnih problema koji me muče, lakoća pronalaska rješenja za probleme sa kojima se susrećem, odlična zajednica i fantastičan izgled (nešto što se ne može dovoljno puta naglasiti) su bila dobitna kombinacija za mene. Sada stojim u potpunosti iza elementary projekta, finansijski ih podržavam kad god sam u mogućnosti, i preporučujem elementary projekat svakom prilikom na koju naletim, pa tako i sa ovim postom.

Nisam počeo da pišem ovaj post sa ciljem da vas nagovorim da pređete na elementary (mada, naravno, jedna preokrenuta duša za mene znači mnogo). Smatram da je odabir prave distribucije proces sa kojim se svaki potencijalni Linuksaš sam treba suočiti i istražiti mnoge opcije prije nego što se odluči za konačno rješenje. Ovaj post pišem čisto iz razloga da navedem neke razloge zašto je elementary OS savršen operativni sistem za mene.

Dronovi – moja perspektiva

Dakle u zadnje vrijeme se digla tolika frka oko dronova da sam jednostavno morao da im posvetim prostora na svom blogu. Postaju dio naše svakodnevnice, u mom gradu već ima jedan i imao sam prilike izbliza da vidim kako tačno funkcioniše.

Svi smo već upoznati sa incidentom sa dronom na utakmici između Srbije i Albanije, a evo prije nekoliko minuta sam otkrio da će dronovi da budu i na današnjoj vojnoj paradi u Srbiji.

Da počnemo sa tim šta su dronovi. Većina nas je nekad tokom našeg života imala priliku da vidi automobil ili neki letjeći objekat na daljinsko upravljanje. E pa dronovi su upravo to, igračkice na daljinsko upravljanje koje hodaju nebom, imaju malo veći domet nego što smo navikli da imamo u igračkama i koštaju mnogo skuplje. Pa zašto se digla tolika frka oko njih?

Dronovi mogu da imaju razne svrhe, od onih vojnih u kojima vojni službenici mogu da ih koriste da bi bombardovali mete, bio razlog za to opravdan ili ne, do snimanja nekog događaja iz ptičje perspektive. Naravno, dronovima može da upravlja samo onaj koji u rukama drži daljinski upravljač, tako da postoji šansa da ih upravljaju tako da proviruju kroz prozore vašeg kupatila dok se tuširate ili slično, u zavisnosti od toga šta njegov vlasnik smatra zanimljivim.

Shvatio sam da su dronovi dio naše sadašnjice i budućnosti kada sam vidio video snimak na YouTube-u u kome je moj kvart (a i mnogo veći dio grada) snimljen iz ptičje perspektive. Prva reakcija mi je bila da je tako nešto nedopustivo, ali kada sam malo bolje pogledao snimak shvatio sam da snimak izgleda predivno, jedinstveno i nešto što nikada prije nijedna tehnologija nije uspjela da mi omogući. Pošto sam veliki frik što se tiče privatnosti, kroz glavu mi je prošla ideja da bih vjerovatno pokušao da ga skinem da sam bio svjestan da se moj kvart snima i da sam bio upoznat sa time, iako nikakvog govora o invaziji na moju privatnost nije bilo u spomenutom videu. Na tome se sve završilo.

Kasnije sam sa istim dronom imao neka daljnja iskustva, počevši od toga da su iz ptičje perspektive mnogo bolje prikazane posljedice poplava u mom gradu, pa sve do toga dok nisam upoznao vlasnika drona i po prvi put ga vidio uživo tokom jednog događaja u kome su video snimci snimljeni dronom pomogli da se snimi ovaj video u kome je sumiran cijeli dvodnevni događaj.

Na tom događaju sam imao priliku da radim i dron je stavljen na svega tridesetak centimetara od mojih nogu. Neću da lažem i prizaću da mi je u nekoliko navrata palo na pamet to da ga nagazim nogom i da ga na taj način onesposobim, međutim suzdržao sam se od toga shvativši koliki je to finansijski udar na džep i da zapravo može da donese toliko novih i pozitivnih načina za korištenje.

Zaključak: Dronovi su dio naše sadašnjosti i naše budućnosti. Mogu da se koriste u razne svrhe. Neke od njih su vrlo pozitivne, a neke vrlo negativne. I dalje ne postoje regulacije o njihovom korištenju i poznavajući državu u kojoj živim potrajaće još nekoliko godina dok se regulative ne donesu. Jedino što možemo da uradimo trenutno jeste da vjerujemo da ih oni koji ih posjeduju koriste u dobrim svrhama. O da, ako imate viška para u džepu, svakako kupite jedan. Doživićete mnoge zanimljive situacije u njihovom korišćenju.

Da li živimo u cyberpunk svetu?

NAPOMENA: Ovaj blog post sam napisao prije mnogo vremena (dovoljno daleko da bude stariji od ideje da uopšte napravim blog). Sve do sada nije objavljen nigdje, a sada sam dobio želju da ga podijelim sa javnošću i na taj način malo popunim svoj blog. Post je ostao neizmijenjen u cjelosti i kao takav kopiran iz LibreOffice-a, tako da su podaci malo stariji a stil pisanja takav kakav jeste.

Inspirisan izvrsnim člankom koji je izašao u regionalnom portalu Linux Za Sve koji možete pročitati ovde, ne mogu da se ne zapitam koliko smo blizu jednoj izjavi iznesenoj u tom članku. Ta izjava glasi:

„[FLOSS zajednica] je jedan od bitnih ključeva za spas modernog društva, koje je opasno zaglibilo u materijalizam i koje nije daleko od kaotične cyberpunk anarhije.“

Ta usporedba današnjeg sveta sa cyberpunk anarhijom kakvu sam kao i većina nas nekoliko puta video u filmovima (Matrix, Blade Runner…) i „doživeo“ u PC igrama (Remember Me) me je zaintrigirala. Za one koji nisu upoznati (ako postoje takve osobe), osnova cyberpunk priče je da će u budućnosti postojati neka totalitaristička kompanija/organizacija koja će upravljati ljudima i tehnologijom na koji god način žele i da niko neće moći da ih zaustavi. Bez te kompanije/organizacije nećemo moći da preživimo jer ćemo postati direktno ovisni o njoj, žrtvujući sve što imamo da bi dobili njene proizvode, a ta kompanija/organizacija će o nama znati više od nas samih. Što više razmišljam o tome, sve više razumem da nas to ne čeka u budućnosti. Budućnost je već stigla. Mi smo deo cyberpunk sveta.

Ovaj cyberpunk svet se u nekoj meri razlikuje od one priče koju smo gledali na filmovima, ali suština je ista. Cyberpunk svet nije zavladao u stvarnosti, ali jeste u virtualnom svetu. Prosečan korisnik danas provodi većinu svoga vremena u tom virtualnom svetu. Prosečan korisnik nije ovisan o samo jednom proizvodu jedne kompanije. Ovisan je o nekoliko njih. Prije nego što kažem svoje mišljenje želim samo da navedem ovu stranicu kao izvor podataka koje ću trenutno da izložim. Podaci vrede za avgust 2013. godine.

91,19% korisnika desktopa i laptopa koristi neku verziju Microsoft-ovog operativnog sistema.
70,98% korisnika interneta koristi Google kao njihov pretraživač.
15% svih ljudi koji trenutno žive na svijetu posjeduje Facebook profil.
Preko 15% svih ljudi koji trenutno žive na svijetu posjećuje YouTube bar jednom mjesečno.

Dakle u osnovi imamo tri kompanije o kojima je prosečan čovek ovisan: Microsoft, Google i Facebook. Da li je tu kraj? Naravno da ne. Postoji i NSA, organizacija koja sigurno sakuplja podatke koje korisnici ostave na 10 od 20 najposećenijih stranica na svetu (prema ovim izvorima). Dakle stvari nisu baš kompletno kao na filmu, ali su dovoljno blizu da se zapitamo šta je sledeće. Ogromna količina korisnika neće ni da čuje za operativni sistem koji nije razvijen od strane Microsoft-a. Ogromna količina korisnika neće ni da pokuša da koristi neki drugi pretraživač osim već onih dobro poznatih kao što su Google, Yahoo i Bing.

Pitate se kada ćemo da živimo u cyberpunk svetu? Shvatite da smo već njegov deo. Naravno, ništa od ovoga trenutno nije obavezno i još uvek imamo pravo na slobodan izbor. Ali, da budemo iskreni, taj izbor koristi toliko malen broj ljudi da je zanemarljiv. Sada je samo pitanje kada ćemo mi koji pripadamo tom malom broju ljudi početi da budemo proganjani zbog toga i kada će celo stanovništvo biti čipovano tako da nam se prati svaki korak.

Moj put od Fedore preko Archa do Ubuntu derivata #budiUbuntu

Dakle, kao i svaka osoba na ovoj planeti, prije nešto više od godinu dana sam počeo biti bombardovan sa člancima o vijestima koje nam donosi zviždač (eng. whistleblower) Edward Snowden. Saznao sam koliko je NSA duboko zavukla nos u naše guzice. Otprilike u isto vrijeme sam završio srednju školu te samim tim imao ogromnu količinu slobodnog vremena. To vrijeme sam iskoristio da bih se fokusirao na mrežnu sigurnost. Studirajući inženjersku informatiku znao sam da ću prije ili kasnije morati da se odlučim za neki dio računarstva koji me najviše zanima, a oduvijek me fascinirala sigurnost u moderno doba.

I tako, malo povučen od strane Snowdena i ljudi koji su na redditu pomagali jedni drugima da izbjegnu nadzor od strane NSA, malo povučen željom da naučim što više mogu o sigurnosti u digitalnom dobu, naletih na to čudo zvano Linux.

Odma u početku mog Linuxaškog puta, ljudi su me odvajali od Ubuntua govoreći mi da Canonical nije ništa bolji od Microsofta, da ni Ubuntu derivati nisu ništa bolji što se tiče privatnosti, da Ubuntu koristi neka stara softverska rješenja u sklopu svog sistema i slične stvari, međutim u tom trenutku moj put kroz Linux je bio neizbježan. Počeo je sa Fedorom pa me odveo sve do Arch Linuxa u to doba.

U svakom od isprobanih ne-Ubuntu slučajeva pojavljivalo se nešto što mi je falilo, neki program, neka funkcija, nešto što bi me zadržalo na njemu više nego na crackovanom Prozoru sa kojim sam napravio dual boot. Kao malo razvijeniji početnik u Linux svijetu, moj propast sa Arch Linuxom je bio neizbježan, te sam se nakon njega odvojio od Linux svijeta na neko vrijeme, ostavljajući raspadnut sistem za sobom i kriveći AMD zbog njihove užasne podrške za vlasničke drajvere na Linux platformi.

Nekoliko mjeseci kasnije naletio sam na jednu novu distribuciju koja mi je zapala za oko: elementary OS Luna. Prelijepo dizajnirana, troši minimalno resursa, stane na običan CD (čime se malo koja distribucija današnjice može pohvaliti)… Instalirao sam ga i po prvi put postao dio Ubuntu zajednice.

Sistem je prelijep i i dalje je moj glavni izbor što se tiče distribucije. Sve probleme na koje sam našao sam uspješno riješio. Ukoliko mi DuckDuckGo pretraga, koja je obično uključivala kratak opis problema i riječ elementary, nije pomogla, obično bih samo zamijenio riječ elementary sa riječi Ubuntu i našao bih rješenje svog problema. Uz odličan Ubuntu repozitorij i prelijep elementary izgled osjećao sam se izvanredno i moj procenat korištenja Linuxa ispred Prozora se popeo sa 20 na 70 posto vremena provedenog za laptopom.

Prošlo je već pola 2014. godine i elementary OS Luna je odavno postao zastareo sistem. Ubuntu 14.04 je već odavno izašao, kao i većina derivata baziranih na njemu, međutim novi elementary se još uvijek zvao Isis i čekao ga je dalek put do svoje beta verzije. Vođen prethodnim pozitivnim iskustvom sa lakoćom rješavanja problema na elementary derivatu, pokušavam Ubuntu, GNOME Ubuntu i na kraju se odlučujem za Kubuntu osjećajući se pomalo nostalgično za KDE interfejsom koji me je doveo u Linux svijet i koji sam koristio u svakoj distribuciji prije instalacije Lune. Ovaj punokrvni KDE sistem mi je pružio sve što sam ikada trebao i njegov korganizer softver je nešto što sam mjesecima bezuspješno tražio na svom Prozoru. Moje vrijeme provedeno na Linux platformi se sada već povećalo na 90%, koristeći Prozore samo kada trebam da pokrenem neke virtualne mašine ili imam potrebu da se malo opustim uz World of Tanks.

elementary OS je u međuvremenu promjenio ime u Freya te je izašla prva beta verzija. Vođen prethodnim pozitivnim iskustvom sa oba Ubuntu derivata (elementary kao ljepoticom i Kubuntuom kao punokrvnim sistemom koji ima sve što trebam), po prvi put kreiram trostruki boot i osjećam se savršeno sa svoja dva ljubimca: Freyom i Kubuntuom. Razmišljao sam o tome da im dam neka posebna imena kao što Savesna svoj računar naziva Toše, ali sama imena distribucija mi se čine savršena, tako da se sa ponosom predstavljam internetu kao Kubuntaš i elementaš.

Ovaj post je moj doprinos #budiUbuntu akciji. Ovom prilikom bih se zahvalio Milošu Miladinoviću na pokretanju ideje. Vrlo vjerovatno u vrlo kratkom vremenu od objavljivanja ovog teksta slijedi još jedan o Ubuntu filozofiji čime ću da upotpunim svoj doprinos #budiUbuntu akciji.

Mozilla Firefox – Does Everyone Thing of it Just as an Alternative to Chrome?

This is something that’s bothering me in the last 20 minutes I guess. Does really everyone think of it just as an alternative to Chrome? To be honest, Chrome is winning the browser market, Apple and Microsoft are trying to stop that, but only with one goal: replacing Chrome with their own solutions. Is there anyone who thinks that a small non-profit organization like Mozilla can do to mess that up?

Let’s step up a little. Let’s talk about operating systems. Microsoft has Windows and controls pretty much all of the desktops out there. Apple has his own Mac products. Google has most of the mobile users and Chrome OS. While Mozilla does not have anything besides Firefox OS.

Don’t get me wrong, I love Mozilla and would buy a phone with Firefox OS as soon as it becomes available in my country. But, loving Mozilla as an organization is actually pretty much any reason why someone would buy Firefox OS phone in the first place.

Now, if you use the Internet (which of course you do, otherwise you won’t be reading this blog post) there’s like a 99,9% chance that you’re using one or more of the Google products. Google Search, YouTube, GMail, Blogger or something else. Now the problem is, if you don’t use Chrome, you have to live with some limitations while using Google’s services on the web.

Let me give you an example. My roommate played some songs a couple of months ago using YouTube as a platform. Suddenly, he started speeding up and slowing down the playback of those songs. I was curious, how does he do that? But I didn’t say a word, I thought he downloaded those songs and messed around with their speed using his audio player. It went on for days and I realized that he’s changing songs far more quickly than he could downloaded them and played. So I took a glimpse at his laptop and saw that he’s not using anything besides his browser to do so. And, his browser, of course, was Google Chrome. Then I thought he’s using some extension that allows him to do so. So I finally got enough courage to ask him how does he do that? He said he’s not using anything besides Google Chrome. I could not believe it so I installed Chrome and I realized that he’s telling the truth. Playback speed options were there once I opened a YouTube video with Chrome. I could not believe it.

So Google messed around with YouTube and I could probably remake this option just by switching my user agent in Firefox, but that was not the end. Soon I found out Google has some limitations on using Google’s Docs and other services. So Google is kind of forcing you to use Chrome to use those specific features.

What if Google steps up a little and starts implementing some other features specifically for Chrome? He’s going to force people to use Chrome to access those specific features.

How can Mozilla compete with that when Google practically controls the Internet and we’re all using their products? It can’t.

There is no way for someone to stop using Google’s services. I did try to do that. So I switched to Firefox from Chrome, I used mail.ru as my email provider, I started using DuckDuckGo as my primary search engine, but that’s as far as I could go. I can’t stop using YouTube and DuckDuckGo because even though DuckDuckGo is great, it can’t provide the perfect results to my searches so I occasionally have to enter !g bang in my search bar.

So, we’re stuck in a wormhole. We have to use Google’s services and by doing that, we have to be ready to accept the fact that there are certain features we’re missing. And we can’t stop using Google’s services completely and enjoy browsing the Internet. It’s just not possible.

So, what I’m asking everyone to do, on the Internet and in real life, start using Firefox while you still have a choice! It looks to me like sooner or later we’re not going to have an alternative. And that really bums me out as a huge Firefox and Thunderbird fan.

How Hacking Changed My Life

I already wrote about my hacking beginnings here and here. Now, I want to talk about something else. I want to talk about how hacking changed my life!

Well, first of all, because I kept running into BackTrack tutorials while I was learning how to hack, I began to be interested in Linux and free software. I’ve spent days trying to install BackTrack in a virtual machine and connecting it with my network. I thought I just couldn’t configure my VM but, at the time, I didn’t know that I need to enter some command in terminal to unblock WiFi in BackTrack which was blocked for some reason whenever I booted into live CD or just installed BackTrack on my computer.

Anyway, I decided I’m tired of playing with VMs and for no obvious reason at all, I decided I should try to install it directly on my laptop. And I did manage to work it out! That was my first Linux distro I ever installed and it definitely wasn’t my last one (over the time I tried BackTrack, Linux Mint, Fedora, Arch Linux, elementary OS, Ubuntu, Kali Linux and wright now I’m running Kubuntu). Tinkering with free software is awesome and I contributed a lot to free software. So, hacking got me into free software.

In the beginning, I was really hooked up to Anonymous movement. I read this book called We Are Anonymous: Inside the Hacker World of LulzSec, Anonymous, and the Global Cyber Insurgency and I was instantly hooked. So I started following Anonymous community in Facebook, YouTube, Twitter and I’ve seen numerous times that they posted pictures where they say reading is better than watching TV. They’ve kinda changed the way I look at the world. Following them was the reason I started reading books actively.

Because of hacking, I learned a lot about computers. I did spend my whole summer learning as much as I can but now I’m confident that I’m in the top twenty persons in my local community in knowledge about computers and networks.

Hacking woke up my thirst for knowledge, my thirst for books, and it kinda changed my view of the world through Anonymous. I’m not impressed with Anonymous as I used to be, but they did learn me a lot of things.

Hacking is awesome.

P.S. QTM is great!