My Last Post on This Domain

OK guys,

I think that it is time for me to publish the last post on this blog using WordPress as a domain. As you probably already know, GitHub is my favorite company and I have decided to switch my blog to a completely new domain.

I have published a couple of posts exclusively on the new domain and backed up every post from this domain to my new address (with one exception, but I’m working on it). I feel confident now to make the switch and I started to feel really comfortable using GitHub + Jekyll as a blogging platform, so I’ve decided to drop by and say good bye to my old domain.

From now on, you can follow me on r3bl.github.io. Be sure to use the http version of the site because https version is currently not properly implemented in the code. If you run into some issue while browsing the site or you miss a feature that I had implemented on this domain, feel free to report it here.

As always, you’re more than welcome to contact me anytime on aleksandar.todorovic@mail.ru. I hope that you’ll continue to read me on my new address.

Sincerely,
Aleksandar Todorović

Da li su dobri muzički producenti ujedno i dobri psiholozi? [eksperiment]

NAPOMENA: Ovaj članak nije ograničen na neki muzički žanr, preporučujem svim čitaocima da ga pročitaju bez obzira šta da slušate.

U prethodno objavljenom postu sam već najavio svoje najnoviji rad na temu o tome da li muzika može da utiče na ponašanje određene osobe. Prije nekih 10 dana sam počeo da se bavim time i još uvijek sam fazi pisanja draftova i traženja kvalitetne literature da bih uradio rad na nivou.

Međutim, tokom mog procesa traženja materijala, naišao sam na jedan zanimljiv tvit koji tvrdi da je dobar muzički producent ujedno i dobar psiholog. Nisam ga razumio, pa sam odlučio da pročitam članak na koji se taj tvit odnosi. To me je dovelo do ovog članka u kojem se objašnjava šta je tačno muzički producent. U članku se samo nekoliko puta spominje ta izjava bez detaljnog objašnjenja kako tačno muzički producenti utiču na psihu kod ljudi, temu koju objašnjavam u svom radu.

Da bih samo dodirnuo površinu toga, odlučio sam da malo prostudiram temu u obliku ovog posta, čisto da zaintrigiram vašu maštu.

Dakle, dobar muzički producent je ujedno i dobar psiholog. To je izjava iza koje stojim. Potrudiću se da ukratko objasnim i zašto.

Svi smo tokom svog života čuli makar jednu pjesmu u kojoj je tekstopisac pogodio neku našu bolnu tačku i natjerao nas da se osjećamo na određeni način na koji smo se osjećali. Međutim, mnogo manje pažnje se posvećuje muzičkim producentima, ljudima koji muziku ukomponuju sa tekstom i preko nje izraze svoje emocije. Zašto je to tako, trenutno ne mogu da sa sigurnošću tvrdim. Jedini razlog koji mi pada na pamet jeste taj što se samoj muzici moramo u potpunosti prepustiti da bi ona izazvala u nama ono nešto, dok to nije jednak slučaj i sa tekstovima u pjesmama.

Zato želim da uradim jedan eksperiment. Izazivam vas da na nekom malo kvalitetnijem ozvučenju (bile to slušalice, malo kvalitetniji zvučnici ili nešto treće) poslušate sledjeće pjesme. Dakle jedino što ne dolazi u obzir jeste slušanje preko telefona, zvučnika od laptopa ili slušalica od jedan euro. Ja ću vam tačno opisati kako će vas pjesma natjerati da se osjećate, a vi me slobodno kontaktirajte i recite mi da li sam pogriješio ili ne. Poslušajte pjesmu sa zatvorenim očima, nakon što se pjesma završi, pročitajte tekst u kojem sam opisao tačno kako ćete se osjećati dok slušate pjesmu i napravite usporedbu. Garantujem da će se mišljenja poklopiti u minimalno tri od pet slučajeva.

Prva pjesma: Netsky – Lost In This World

Sam žanr ove pjesme vam se možda nije svidio, ali ste se osjećali uznemireno dok ste je slušali. Kroz misli vam je prošla osoba koju ste nekad imali, ali je izgubili. Mislili ste o njoj, osjećali ste se nervozno i u vama je počela da se nakuplja određena doza bijesa.

Druga pjesma: The xx – Intro

Za razliku od prvog eksperimenta, ova pjesma nije dotaknula vaše emocije u negativnom smislu. Zapravo nije ih dotakla ni u dobrom smislu. Sve što ste osjećali jeste osjećaj relaksacije, i svi problemi su nestali na tih nekoliko minuta.

Treća pjesma: Blackmill feat. Veela – Life

Zbog ove pjesme ste se osjećali srećno. Osjećali ste kako se nalazite na nekoj plaži, toplo sunce vas je grijalo, a vi ste se osjećali bespokojno. U glavi ste imali osjećaj kao da su svi problemi postepeno nestali, a do kraja pjesme ste imali osjećaj kao da ste upravo proživjeli jedan od najljepših trenutak vašeg života.

Četvrta pjesma: Noisia – Tommy’s Theme

Osjećali ste se prljavo. Zamislilili ste se u nekoj post-apokaliptičnoj situaciji u kojoj je čitav svijet uništen ljudskom glupošću. Sav bijes je u vama proradio u tom trenutku.

Peta (i posljednja) pjesma: Porter Robinson – Unison

Ovo je vrlo posebna pjesma na listi jer ne budi jedno osjećanje u slušaocima, nego više njih. U samom početku niste znali šta da očekujete i kako da se osjećate. Kada se taj dio pjesme završio i kada je krenuo drugi, osjećali ste se opušteno, svaka nota vam je odgovarala, čak i ona jedna jedina za koju ste u tom jednom trenutku pomislili da je pogrešno odsvirana. Međutim, na vaše iznenađenje, pjesma je krenula da vas diže, da se osjećate živo. I tu je završio drugi dio pjesme. U trećem dijelu pjesme ste se osjećali onako kako zamišljate da ćete da osjećate kada bi nekada probali neku drogu. Sav ovaj proces se još jednom ponovio.

Ukoliko vas je članak zaintrigirao, pozivam vas da mi se javite i da podijelite sa mnom rezultate ovog eksperimenta. Javiti mi se možete na nekoliko načina, putem mail-a, koristeći Facebok, Tviter ili komentirajući direktno ispod članka koristeći vaš WordPress nalog.

Ubuntu utopija #budiUbuntu

Postoji nešto što nas izdvaja iznad miliona i miliona drugih vrsta koje su živile nekada u istoriji naše planete: snalažljivi smo i držimo se zajedno.

Naravno, to držanje zajedno je često narušeno. Svake godine desetine hiljada ljudi izgubi svoj život raspravljajući se oko nekog mitskog bića za koje ne možemo da potvrdimo niti da postoji niti da ne postoji. Ljubomora nas čini užasnim osobama. Imamo različite poroke i u zavisnosti od tih poroka radimo neke užasne stvari.

Ali, kada upoznamo osobu bez da joj znamo spol, boju kože, religijska uvjerenja i godine, nevjerovatne stvari se događaju. Jednom kada se udaljimo od osnovnih predrasuda koje su sastavni dio svakoga od nas, postajemo dio zajednice, a ta zajednica je sposobna da uradi mnogo toga. To smo dokazali tokom poplava koje su ove godine pogodile naša područja. To dokazujemo svake godine protestima širom svijeta i na još bezbroj primjera. Odbacimo predrasude i postanimo dio zajednice.

Biti ubuntu znači biti dio zajednice. Biti ubuntu znači biti dio nečega većeg od nas. Biti ubuntu znači pomagati jedni drugima. Biti ubuntu znači uzimati od zajednice, ali joj u istoj mjeri i vraćati nazad. Biti ubuntu znači biti slobodan. Biti ubuntu znači biti srećan.

Može se smatrati da je čitava Linux zajednica nastala na ovim principima. Međutim, Ubuntu zajednica je najrasprostranjenija. Kao takva, učinili smo mnogo toga. Kreirali smo najpopularniju Linux distribuciju, kreirali smo jednostavno prelijepu Linux distribuciju, kreirali smo Linux distribucije za početnike, kreirali smo nekoliko korisničkih okruženja, odličan menadžer paketa, distribucije za ispitivanje penetracije, distribucije za edukaciju korisnika, naš softver se koristi u državnim institucijama, prilagođeni smo školama, umjetnicima, drugačijim jezicima…

Iz jednog projekta su nastale desetine odličnih projekata, svaki sa svojom posebnom namjenom i svaki na svoj način važan za zajednicu. Sve smo to omogućili držeći se ubuntu principa. Zašto ne bi i ti? Odbaci predrasude, uzmi prazan DVD i istraži sa nama ubuntu utopiju.

Ovaj post je moj drugi doprinos #budiUbuntu akciji. Moj prvi doprinos se nalazi ovdje.